header-svg

Kad se ne mogu opustiti: Od kontrole prema životnosti

Iskustvena radionica ciklusa „Svjesno tijelo: Kad je svega previše”

28. studenoga 2026. | Češki dom, Zagreb | 9:30 – 17:00

Zašto se ne možemo opustiti čak ni kada napokon imamo vremena?

Završili smo sve obaveze. Napokon imamo slobodan dan, vikend ili nekoliko dana godišnjeg odmora. Nitko ništa ne očekuje od nas, a ipak se ne možemo potpuno opustiti. Misli nastavljaju raditi, tijelo ostaje napeto, a osjećaj da nešto moramo organizirati, predvidjeti ili držati pod kontrolom ne nestaje. Ponekad ni odmor, zagrljaj ili vrijeme provedeno s dragim ljudima nisu dovoljni da bismo osjetili stvarno opuštanje.

Što ako problem nije u tome što se ne znamo opustiti, nego u tome što je naš organizam naučio da sigurnost znači imati stvari pod kontrolom?

Iz perspektive tjelesne psihoterapije, kontrola nije samo način razmišljanja. Ona može postati stanje cijelog organizma, vidljivo u načinu na koji dišemo, držimo tijelo, reagiramo na neizvjesnost i dopuštamo si spontanost. 

Stisnuta čeljust, napeta ramena, zadržan dah ili stalna unutarnja pripravnost ponekad su dio obrazaca koji su nam nekoć pomagali da se osjećamo sigurnije. No kada stalno držimo, kontroliramo i predviđamo, može ostati sve manje prostora za odmor, užitak, spontanost i životnost. Kako ponovno pronaći osjećaj sigurnosti koji ne zahtijeva stalnu kontrolu?

Što ćemo istraživati na radionici?

Na iskustvenoj radionici „Kad se ne mogu opustiti: Od kontrole prema životnosti” istraživat ćemo odnos između kontrole, unutarnje sigurnosti i sposobnosti prepuštanja.

Kroz pokret, dah, svjesno opažanje tijela i iskustveni rad stvarat ćemo prostor za prepoznavanje vlastitih obrazaca i istraživanje drugačijih načina reagiranja.

Radionica će biti usmjerena na:

  • Prepoznavanje kontrole u tijelu – kako se potreba za kontrolom odražava u našem disanju, mišićnoj napetosti, pokretu i svakodnevnim reakcijama.
  • Razumijevanje potrebe za sigurnošću – zašto nam popuštanje kontrole ponekad može biti neugodno čak i kada smo objektivno sigurni.
  • Razvijanje unutarnjeg oslonca – kako graditi osjećaj sigurnosti koji ne ovisi isključivo o predviđanju i kontroliranju okolnosti.
  • Istraživanje spontanosti i životnosti – kako ponovno uspostavljati kontakt s energijom, pokretom, užitkom i prirodnim ritmom tijela.
  • Stvaranje prostora za opuštanje – kako postupno razvijati sposobnost da budemo prisutni bez stalnog unutarnjeg napora.

Cilj radionice nije naučiti još jednu tehniku opuštanja niti se prisiliti da jednostavno „pustimo”.

Cilj je istražiti što našem tijelu treba kako više ne bi moralo stalno držati.

Kome je radionica namijenjena?

Radionica je namijenjena svima koji:

  • teško pronalaze osjećaj opuštenosti čak i kada imaju dovoljno vremena za odmor
  • osjećaju stalnu unutarnju napetost ili potrebu da sve imaju pod kontrolom
  • preuzimaju mnogo odgovornosti i teško prepuštaju zadatke ili odluke drugima
  • primjećuju da im je teško biti spontani, prepustiti se ili jednostavno uživati u trenutku
  • žele bolje razumjeti povezanost svojih emocionalnih obrazaca i tjelesnih reakcija
  • žele kroz iskustveni rad razvijati više unutarnjeg oslonca, fleksibilnosti i životnosti.

Radionica je također namijenjena psihoterapeutima, edukantima psihoterapijskih pravaca i stručnjacima pomagačkih profesija koji žele produbiti razumijevanje tjelesnih aspekata kontrole, sigurnosti i regulacije.

Za sudjelovanje nije potrebno prethodno iskustvo s tjelesnom psihoterapijom.

Voditeljica radionice – Nina Senečić

Nina Senečić edukatorica je i supervizorica tjelesne psihoterapije te mentorica i učiteljica Open Floor svjesnog pokreta i plesa.

Više od deset godina radi s pojedincima, grupama i edukantima psihoterapijskih programa, povezujući tjelesnu psihoterapiju, bioenergetiku, svjesni pokret i ples, rad s dahom i mindfulness pristupe. U svom radu posebnu pozornost posvećuje stvaranju sigurnog prostora u kojem sudionici mogu istraživati vlastita iskustva kroz tijelo, pokret i odnos, uz poštovanje individualnog ritma i granica.

Informacije o radionici

Datum: Subota, 28. studenoga 2026.

Vrijeme: 9:30 – 17:00
Pauza za ručak: 12:30 – 14:00

Lokacija: Češki dom, Zagreb

Voditeljica: Nina Senečić

Kotizacija

  • 100 € – cijena za rane prijave, do 14. studenoga 2026.
  • 120 € – redovna cijena

Broj mjesta je ograničen. Prijava se smatra potvrđenom nakon izvršene uplate.

Bodovanje i potvrda o sudjelovanju

Sudionici dobivaju potvrdu o sudjelovanju i ostvarenim edukacijskim satima koji se mogu koristiti za kontinuirano stručno usavršavanje pri EABP-u, HKPT-u i SKZP-u. Edukanti CIR INTP-a ostvaruju 2 boda iz grupne psihoterapije.

Dio ciklusa „Svjesno tijelo: Kad je svega previše”

Radionica „Kad se ne mogu opustiti” druga je od četiri iskustvene radionice koje čine razvojni put od unutarnjeg oslonca prema životnosti, izražavanju i povezanosti.

Prva radionica bila je posvećena unutarnjem osloncu i odnosu između razmišljanja i osjećaja sigurnosti. Druga nastavlja istraživanje kroz pitanje što se događa kada počnemo puštati kontrolu i stvarati više prostora za životnost.

Niste sudjelovali na prvoj radionici? Još uvijek se možete uključiti.

Svaka radionica osmišljena je kao zasebna iskustvena cjelina, što znači da je moguće sudjelovati pojedinačno, bez prethodnog sudjelovanja na ostalim radionicama.

Nakon ove radionice slijede:

30. siječnja 2027.
Kad osjećaji zapnu: Od zadržavanja prema izražavanju

10. travnja 2027.
Kad je teško otvoriti srce: Od zaštite prema ranjivoj hrabrosti

Možete se prijaviti samo na drugu radionicu ili nastaviti istraživanje kroz preostale radionice ciklusa.

Prijavite se na radionicu

Ako osjećate da vam je teško usporiti, prepustiti se ili pronaći prostor u kojem ne morate stalno nešto držati pod kontrolom, pozivamo vas da kroz iskustveni rad istražite što za vas znači opuštanje i povratak vlastitoj životnosti.

Ispunite prijavnicu i osigurajte svoje mjesto na radionici „Kad se ne mogu opustiti: Od kontrole prema životnosti”.

Ostale radionice: LINK

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.

Kad prestanemo tražiti, ono nas pronađe.

Ova centralna radionica otvara prostor za kontemplaciju, ekspanziju i integraciju, ne kroz um, već kroz dah, pokret i prazninu. Kombinacijom vođene meditacije, svjesnog daha i autentičnog plesa, Griet nas vodi u stanje koje nije ni introspektivno ni izražajno, nego prožeto. Učimo slušati tijelo kad ga ne tjeramo na priču. Dah ulazi tamo gdje riječi ne znaju. Pokret ne dolazi iz ideje, već iz tišine. Ovdje se događa prava transpersonalna psihoterapija: trenutak u kojem tvoje tijelo postane šuma, ptica, vjetar i sve to skupa postaneš ti. Ulaziš u stanje duboke povezanosti koja se ne može odraditi tehnikom nego se dogodi kad tijelo pusti kontrolu. U toj tišini ništa ne nedostaje.

Kontakt bez izvedbe. Bliskost koja ne traži potvrdu.

Što ako kontakt ne traži trud? Ova radionica vraća interpersonalnu dimenziju tijela u njezinom najosnovnijem obliku: igri, znatiželji i ljudskom dodiru bez agende. Kroz spontane interakcije, kontakt igre i emotivne regulacije u grupi, učimo što znači biti viđeni ne zato što smo posebni, već zato što smo dostupni. Niži intenzitet, više lakoće. Prostor za smijeh, dodir, oči koje ne traže već nude prisutnost. Koristimo uvide iz afektivne neuroznanosti (play, care, seeking) kako bismo probudili naše najnježnije, najzaigranije ja. Iskusit ćemo bliskost bez napora i drame te naučiti kako kontakt može hraniti, a ne iscrpljivati. Intimnost ne počinje u boli. Počinje u jednostavnosti: hej, tu sam. Ti?

Vidljivost bez buke. Nevidljivost bez straha.

Postoji mjesto u nama koje se ne trudi biti zanimljivo. I ne skriva se iz srama. To je mjesto koje jednostavno jest. Ova radionica istražuje fine prijelaze između vidljivosti i povlačenja. Bez forsiranja izraza, bez potrebe da se izgubimo u tišini. I bez potrebe da stalno budemo “netko”. Kroz pažljivo strukturirane pokrete, male rituale otkrivanja i skrivanja, igramo se s prostorom između: što se događa kad me vidiš? Što kad ne znaš tko sam? Mogu li izdržati nježnost pažnje bez da se moram dokazati? Pomičemo granice između unutra i van, vlastitog ritma i zajedničkog prostora, i dopuštamo da nas se vidi upravo tamo gdje ne mislimo da imamo što pokazati. Istražit ćemo kako biti viđeni bez buke i mirni bez izbjegavanja što mijenja način na koji se pojavljuješ u svijetu. Ovo nije radionica izražavanja, nego dopuštanja. I to mijenja sve.

Prijelaz iz intenziteta u svakodnevni tok

Postoji svježina u običnom, prostor u kojem se ne mora ništa dokazivati. Ovo je mjesto gdje sloboda nije cilj, već prirodni slijed našeg bivanja. U ovoj radionici istražujemo kako zadržati prisutnost i nježnost koju smo pronašli u intenzitetu dok hodamo kroz svoje dane, obveze i zahtjeve. Kroz nježne pokrete, vođene konstelacije i tihe rituale integracije, pronalazimo vlastite putove održavanja slobode u jednostavnosti. Što se događa kada običnost postane naš saveznik? Kako ostati prisutan i u tišini i u buci svijeta? Možemo li proći kroz dan sa sviješću koja ne traži posebnost, već prihvaća stvarnost kao put prema dubljoj autentičnosti? Ovo nije završetak, već nježni početak. Put iz prostora intenziteta u prirodni ritam života.