header-svg

SVJESNO TIJELO: Kad je svega previše

Tijelo ne traži da izdržiš još više. Traži da se ponovno povežeš sa sobom.

Ciklus radionica Svjesno tijelo kreiran je za trenutke kad je svega previše i kada osjećamo da nas je život odveo predaleko od nas samih.

Život se rijetko odvija onako kako smo planirali. Dođu razdoblja ispunjena odgovornostima, važnim odlukama, promjenama i odnosima koji traže našu pažnju. Ponekad se sve to dogodi odjednom. Dani postanu ispunjeni obvezama, misli postanu glasnije, a unutarnji prostor sve tiši. Izvana nastavljamo funkcionirati i odgovarati na sve što život traži, dok se iznutra polako udaljavamo od osjećaja da smo uistinu u kontaktu sa sobom. Tijelo tada počinje govoriti svojim jezikom. Dah postaje plići. Vilica se steže. Ramena nose više nego što trebaju. Stopala izgube osjećaj oslonca. San odmara sve manje, a umor traje sve duže. Glava pokušava pronaći rješenje za sve, dok tijelo tiho čeka da ga ponovno uključimo u razgovor.

Iz perspektive tjelesne psihoterapije to nisu slučajne reakcije. To su inteligentni obrasci prilagodbe koji su nam nekada pomagali da ostanemo sigurni, povezani ili jednostavno nastavimo dalje. Tijelo je uvijek tražilo najbolji mogući odgovor na okolnosti u kojima smo živjeli. S vremenom isti obrasci počnu upravljati našom svakodnevicom. Sigurnost počnemo tražiti u razmišljanju. Kontrola zamijeni životnost. Osjećaji ostanu zadržani. A srce, kako bi nas zaštitilo, polako zaboravi riskirati odnos.

Ovaj ciklus poziv je na drugačije iskustvo. Ne pokušavamo mijenjati sebe. Ponovno povezujemo ono što se tijekom života razdvojilo.

Glavu s tijelom.

Kontrolu sa životnošću.

Glas s unutarnjim osjećajem.

Srce s odnosom.

Kroz četiri iskustvene radionice istraživat ćemo četiri temeljna područja ljudskog iskustva. Svako od njih započinje u tijelu, a prirodno se prelijeva u način na koji živimo, volimo, radimo i gradimo odnose. Možda život neće tražiti manje od nas. Ali kada ponovno uspostavimo vezu sa sobom, više ne moramo izgubiti sebe dok ga živimo.

Za koga je ovaj ciklus?

Za sve koji osjećaju da ih je život posljednjih godina odveo predaleko od vlastitog tijela. Za one kojima glava rijetko staje, kojima je teško odmoriti, izraziti ono što osjećaju ili ostati otvoreni u odnosima. Za terapeute, pomagače, edukante i stručnjake koji žele produbiti vlastito iskustvo rada s tijelom te bolje razumjeti kako se obrasci živčanog sustava odražavaju u svakodnevnom životu. I za svakoga tko vjeruje da promjena ne započinje novim uvjerenjem, nego novim iskustvom.

Kako je organiziran ciklus?

Ciklus se sastoji od četiri cjelodnevne iskustvene radionice koje zajedno čine zaokruženi razvojni put. Radionice se nadovezuju jedna na drugu, zbog čega preporučujem pohađanje cijelog ciklusa. Istovremeno, svaka radionica predstavlja zasebnu cjelinu pa je moguće sudjelovati i na pojedinoj radionici.

Sve radionice održavaju se u Zagrebu, od 9:30 do 17:00 sati, uz pauzu za ručak od 12:30 do 14:00 sati.

Program radionica

1. Kad glava ne staje: Od razmišljanja prema osloncu

Datum: 03.10.2026.

Lokacija: Makronova, Zagreb

Vrijeme: 9:30 – 17:00 (pauza 12:30 – 14:00)

Postoje ljudi koji rijetko miruju. I kada sjede, nešto u njima ostaje budno. Misli traže rješenja. Planiraju. Analiziraju. Prisjećaju se prošlih razgovora ili unaprijed vode one koji se još nisu dogodili. Čak i u trenucima odmora dio njih ostaje na oprezu, kao da će upravo oni propustiti nešto važno ako na trenutak otpuste pažnju.

S vremenom se pažnja polako premjesti na pitanje: „Kako da napokon umirim svoju glavu?“

A tijelo nas poziva na jedno drugo pitanje: „Što moja glava sve pokušava nositi umjesto mene?“

Kada tijekom odrastanja nismo imali dovoljno iskustava u kojima smo se mogli osloniti na odnos, tijelo vrlo rano pronađe druge načine da stvori osjećaj sigurnosti. Za neke od nas to postane razmišljanje. Za druge stalna budnost, planiranje ili potreba da sve držimo pod kontrolom. Glava tada preuzima ulogu koja nikada nije bila njezin zadatak: pokušava stvoriti sigurnost.

Između osjećaja sigurnosti i naših misli ponekad se dogodi prekid. Ne zato što previše razmišljamo, nego zato što smo kroz razmišljanje naučili tražiti ono što nam je nekada nedostajalo: unutarnji oslonac.

Na ovoj radionici istražujemo kako ponovno uspostaviti vezu između uma i tijela, kako bi osjećaj sigurnosti postupno prestao biti nešto što pokušavamo stvoriti mislima, a postao iskustvo koje možemo osjetiti u sebi. Kroz pokret, dah i iskustveni rad vraćamo pažnju prema tijelu i razvijamo sposobnost da se oslonimo na sebe iznutra, a ne samo na ono što uspijemo predvidjeti ili kontrolirati.

Jer kada tijelo ponovno pronađe oslonac, um više ne mora nositi ono što nikada nije bilo namijenjeno njemu.

2. Kad se ne mogu opustiti: Od kontrole prema životnosti

Datum: 28.11.2026.

Lokacija: Češki dom, Zagreb

Vrijeme: 9:30 – 17:00 (pauza 12:30 – 14:00)

Ponekad toliko naviknemo držati da više ni ne primjećujemo koliko energije na to odlazi. Držimo odgovornost. Držimo odnose. Držimo svoje emocije. Držimo tijelo uspravnim. Držimo dah. Držimo ritam. Držimo sve konce u svojim rukama, često i onda kada nitko to od nas ne traži. Izvana to može djelovati smireno, pouzdano i sposobno. Iznutra rijetko dolazi osjećaj da mogu potpuno otpustiti. Čak i kada dođe vikend. Kada sjednemo na godišnji odmor. Kada legnemo u krevet. Kada nas netko zagrli. 

S vremenom se pažnja polako premjesti na pitanje: „Zašto se nikako ne mogu opustiti?“

A tijelo nas poziva na jedno drugo pitanje: „Što se događa ako više ne moram sve držati?“

Tijelo vrlo rano uči kako stvarati osjećaj sigurnosti. Ono što je nekada bilo najbolji način da ostanemo povezani s važnim ljudima i sačuvamo odnos, s vremenom postane način na koji organiziramo cijeli svoj život. Kontrola tada više nije odluka. Ona postaje stanje organizma. Ne osjeća se samo u mislima. Osjeća se u vilici koja se steže, u zdjelici koja zadržava pokret, u dahu koji ostaje kratak i u tijelu koje rijetko osjeti da može u potpunosti odmoriti.

Na ovoj radionici istražujemo kako ponovno uspostaviti vezu između osjećaja sigurnosti i životnosti. Kroz pokret, dah i iskustveni rad stvaramo uvjete u kojima tijelo može otkriti da se oslonac ne nalazi u stalnom držanju, nego u sposobnosti da energija ponovno slobodno teče. Jer životnost nije suprotnost odgovornosti. Životnost je osjećaj da nas život više ne treba nositi na silu, nego da može poteći kroz nas.

3. Kad osjećaji zapnu: Od zadržavanja prema izražavanju

Datum: 30.01.2027. 

Lokacija: Makronova, Zagreb

Vrijeme: 9:30 – 17:00 (pauza 12:30 – 14:00)

Postoje osjećaji koji lako pronađu svoj put. I postoje oni koji ostanu zarobljeni negdje između trbuha i grla. Ponekad ih prešutimo kako bismo sačuvali odnos. Ponekad ih ublažimo kako nekoga ne bismo povrijedili. Ponekad ih objašnjavamo toliko dugo da se udaljimo od onoga što smo zapravo osjećali. A ponekad govorimo puno, tražimo prave riječi, ponavljamo se i pokušavamo biti shvaćeni, a ipak ostajemo s osjećajem da naš glas nije doista dopro do drugoga.

S vremenom se pažnja polako premjesti na pitanje: “Kako da me drugi napokon čuju?”

A tijelo nas poziva na jedno drugo pitanje: “Čujem li ja sebe?”

Jer tek kada svoje osjećaje, potrebe i granice počnemo ozbiljno shvaćati iznutra, naš glas dobiva novu kvalitetu. Više ne traži potvrdu. Ne bori se. Ne dokazuje. Jednostavno postaje jasan.

Između onoga što osjećamo i onoga što uspijemo izraziti ponekad se dogodi prekid. Ne zato što nemamo što reći, nego zato što je tijelo tijekom života naučilo da je neke osjećaje sigurnije zadržati nego podijeliti. Na ovoj radionici istražujemo kako ponovno uspostaviti prirodan tok između osjećaja i njihova izraza, kako bi naš glas ponovno postao mjesto susreta sa sobom i s drugim čovjekom. Ne kako bismo bili glasniji ili uvjerljiviji, nego kako bi naš izraz postao vjeran onome što u sebi doista osjećamo. Jer trenutak u kojem čujemo sebe često je isti onaj trenutak u kojem prestajemo čekati dopuštenje da budemo ono što jesmo.

4. Kad je teško otvoriti srce: Od zaštite prema ranjivoj hrabrosti

Datum: 10.04.2027. 

Lokacija: Tango Pasional, Zagreb

Vrijeme: 9:30 – 17:00 (pauza 12:30 – 14:00)

Neki se ljudi, i kad su okruženi ljudima, ipak osjećaju sami. I postoje ljudi koji su tijekom života naučili da je lakše zaštititi srce nego ponovno riskirati odnos.

Bliskost je jedna od naših najdubljih potreba, ali i jedno od mjesta na kojem se najviše štitimo. Ne zato što ne želimo bliskost, nego upravo zato što nam je važna. Ponekad se povučemo. Ponekad se prilagodimo. Ponekad postanemo toliko samodostatni da više ni ne primjećujemo koliko nam nedostaje osjećaj da smo doista susretnuti. A ponekad ostanemo u odnosima, ali iza nevidljivih zidova koji nas istovremeno štite i odvajaju.

S vremenom se pažnja polako premjesti na pitanje: “Zašto mi je tako teško povezati se?”

A tijelo nas poziva na jedno drugo pitanje: “Koliko mogu ostati otvoren kada ne znam kako će drugi odgovoriti?”

Istinska povezanost uvijek nosi dozu neizvjesnosti. Nikada ne možemo znati hoće li nas drugi razumjeti, ostati, uzvratiti ili razočarati. Upravo zato otvoreno srce nije odsustvo straha. Ono je sposobnost da, unatoč neizvjesnosti, ostanemo povezani sa sobom i dovoljno otvoreni za drugoga.

Možda upravo tu započinje ranjiva hrabrost.

Između naše prirodne potrebe za povezanošću i sposobnosti da je živimo ponekad se dogodi prekid. Ne zato što nam nije stalo do ljudi, nego zato što je tijelo tijekom života naučilo da je zaštita sigurnija od otvorenosti. Na ovoj radionici istražujemo kako ponovno razvijati kapacitet za odnos koji ne počiva na garancijama, nego na unutarnjem osloncu. Kroz pokret, dah i iskustveni rad stvaramo prostor u kojem srce može povezati oslonac, životnost i izražavanje u jedno cjelovito iskustvo.

Jer povezanost ne počinje onda kada nestane rizik. Počinje onda kada više ne trebamo znati ishod da bismo ostali otvoreni. I upravo tada odnos prestaje biti mjesto na kojem gubimo sebe, a postaje mjesto na kojem se možemo susresti.

Cijena

Pojedinačna radionica

100 EUR – rana prijava (do dva tjedna prije održavanja radionice)

120 EUR – redovna cijena

Cijeli ciklus (4 radionice)

Redovna rana cijena ciklusa iznosi 400 EUR. Za prijavu na cijeli ciklus odobrava se 10 % popusta, pa cijena iznosi: 360 EUR

Za ostvarivanje popusta potrebno je uplatiti cijeli iznos najkasnije dva tjedna prije prve radionice.

Prijava postaje važeća uplatom.

Broj mjesta je ograničen.

Voditeljica

Nina Senečić

Edukatorica i supervizorica tjelesne psihoterapije, supervizorica, mentorica i učiteljica Open Floor svjesnog pokreta i plesa. Više od deset godina radi s pojedincima, grupama i edukantima psihoterapije. U svom radu integrira tjelesnu psihoterapiju, bioenergetiku, Open Floor svjesni ples i pokret, transpersonalnu psihoterapiju, svjesni dah i mindfulness. Vodi precizno, nježno i iskustveno, stvarajući prostor u kojem ljudi ponovno pronalaze osjećaj oslonca, životnosti, autentičnosti i povezanosti.

www.ninasenecic.com

Instagram: @tjelesna.psihoterapija

Bodovanje

Polaznici dobivaju potvrdu o sudjelovanju i ostvarenim satima edukacije koja se može koristiti za potrebe kontinuiranog stručnog usavršavanja pri EABP-u, HKPT-u te SKZP-u. Edukanti CIR INTP ostvaruju 2 boda psihoterapijskog rada po radionici.

Pogledajte ostale radionice na kalendaru

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.

Kad prestanemo tražiti, ono nas pronađe.

Ova centralna radionica otvara prostor za kontemplaciju, ekspanziju i integraciju, ne kroz um, već kroz dah, pokret i prazninu. Kombinacijom vođene meditacije, svjesnog daha i autentičnog plesa, Griet nas vodi u stanje koje nije ni introspektivno ni izražajno, nego prožeto. Učimo slušati tijelo kad ga ne tjeramo na priču. Dah ulazi tamo gdje riječi ne znaju. Pokret ne dolazi iz ideje, već iz tišine. Ovdje se događa prava transpersonalna psihoterapija: trenutak u kojem tvoje tijelo postane šuma, ptica, vjetar i sve to skupa postaneš ti. Ulaziš u stanje duboke povezanosti koja se ne može odraditi tehnikom nego se dogodi kad tijelo pusti kontrolu. U toj tišini ništa ne nedostaje.

Kontakt bez izvedbe. Bliskost koja ne traži potvrdu.

Što ako kontakt ne traži trud? Ova radionica vraća interpersonalnu dimenziju tijela u njezinom najosnovnijem obliku: igri, znatiželji i ljudskom dodiru bez agende. Kroz spontane interakcije, kontakt igre i emotivne regulacije u grupi, učimo što znači biti viđeni ne zato što smo posebni, već zato što smo dostupni. Niži intenzitet, više lakoće. Prostor za smijeh, dodir, oči koje ne traže već nude prisutnost. Koristimo uvide iz afektivne neuroznanosti (play, care, seeking) kako bismo probudili naše najnježnije, najzaigranije ja. Iskusit ćemo bliskost bez napora i drame te naučiti kako kontakt može hraniti, a ne iscrpljivati. Intimnost ne počinje u boli. Počinje u jednostavnosti: hej, tu sam. Ti?

Vidljivost bez buke. Nevidljivost bez straha.

Postoji mjesto u nama koje se ne trudi biti zanimljivo. I ne skriva se iz srama. To je mjesto koje jednostavno jest. Ova radionica istražuje fine prijelaze između vidljivosti i povlačenja. Bez forsiranja izraza, bez potrebe da se izgubimo u tišini. I bez potrebe da stalno budemo “netko”. Kroz pažljivo strukturirane pokrete, male rituale otkrivanja i skrivanja, igramo se s prostorom između: što se događa kad me vidiš? Što kad ne znaš tko sam? Mogu li izdržati nježnost pažnje bez da se moram dokazati? Pomičemo granice između unutra i van, vlastitog ritma i zajedničkog prostora, i dopuštamo da nas se vidi upravo tamo gdje ne mislimo da imamo što pokazati. Istražit ćemo kako biti viđeni bez buke i mirni bez izbjegavanja što mijenja način na koji se pojavljuješ u svijetu. Ovo nije radionica izražavanja, nego dopuštanja. I to mijenja sve.

Prijelaz iz intenziteta u svakodnevni tok

Postoji svježina u običnom, prostor u kojem se ne mora ništa dokazivati. Ovo je mjesto gdje sloboda nije cilj, već prirodni slijed našeg bivanja. U ovoj radionici istražujemo kako zadržati prisutnost i nježnost koju smo pronašli u intenzitetu dok hodamo kroz svoje dane, obveze i zahtjeve. Kroz nježne pokrete, vođene konstelacije i tihe rituale integracije, pronalazimo vlastite putove održavanja slobode u jednostavnosti. Što se događa kada običnost postane naš saveznik? Kako ostati prisutan i u tišini i u buci svijeta? Možemo li proći kroz dan sa sviješću koja ne traži posebnost, već prihvaća stvarnost kao put prema dubljoj autentičnosti? Ovo nije završetak, već nježni početak. Put iz prostora intenziteta u prirodni ritam života.