Trauma živi u tijelu
Trauma nije samo sjećanje. Ona se pohranjuje u tijelu, u disanju, napetostima i obrascima odnosa. Tijelo razvija adaptivne strategije kako bi nas zaštitilo, ali one kasnije mogu ograničavati spontanost i povezanost.
Kroz siguran i reguliran proces učimo ponovno pristupiti tim slojevima. Fokus nije na ponovnom proživljavanju, već na postupnoj integraciji kroz sigurno sidrenje, regulaciju i prisutnost.
Rad s traumom temelji se na znanjima iz:
Metode se biraju pažljivo, u skladu s kapacitetom i ritmom osobe.
Prvi korak je stvaranje sigurnog prostora usporiti, disati i biti u kontaktu bez opasnosti. Kroz sigurno sidrenje učimo:
Osjećaj sigurnosti omogućuje pristup dubljim slojevima iskustva i integraciju traume.
Polivagalna teorija objašnjava kako živčani sustav reagira na izazove kroz tri stanja:
Somatskim praksama učimo regulirati prijelaze između tih stanja i jačati kapacitet za sigurnost i povezanost.
Rad je individualan i prilagođen. Uključuje:
Rad podržava osobe koje se susreću s:
© 2025 ninasenecic.com. Dizajn i programiranje: PixelGrid Studio
Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.
Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.
U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.
Croatian
