header-svg

Strast življenja

Kako tijelo ponovno uči podržavati vlastitu životnu energiju

Radionica o vitalnosti, senzualnosti i životnoj energiji u tijelu

Na prošloj radionici istraživali smo ranjivost kao kapacitet tijela da ostane otvoreno i prisutno kada se u nama pojavi nešto osjetljivo ili istinito. Kada srce dobije prostor i podršku, često se prirodno počinje pojavljivati još nešto: životna energija.

No mnogi od nas nisu učili kako biti u odnosu s vlastitom energijom.

U djetinjstvu, ali i kasnije u životu, često smo naučili suzdržavati impulse, smanjivati želje, kontrolirati senzualnost ili potiskivati vlastitu vitalnost kako bismo se uklopili, ostali prihvaćeni ili zadržali sigurnost u odnosima.

S vremenom tijelo može zadržati te obrasce. Energija se tada ne gubi, ali se često povlači ili postaje prigušena.

Strast življenja ne odnosi se samo na intenzivne emocije ili velike životne trenutke. To je mnogo jednostavniji, ali dublji osjećaj: osjećaj da je tijelo živo, da postoji prostor za impuls, za radost pokreta, za senzualnost, za želje i potrebe koje nas pokreću.

Ova radionica je poziv da istražimo kako podržati vlastitu životnu energiju u tijelu. Kroz pokret, ples, somatske vježbe i rad s dahom istražujemo kako tijelo može ponovno pronaći kontakt s vitalnošću koja je možda dugo bila suzdržana ili potisnuta. Ne kroz forsiranje ili “podizanje energije”, nego kroz stvaranje unutarnjeg prostora u kojem energija može slobodnije teći.

Na radionici istražujemo

  • kako tijelo reagira na vlastitu životnu energiju
  • gdje se pojavljuju zaštite koje suzdržavaju vitalnost
  • kako podržati senzualnost i osjetljivost tijela bez gubitka regulacije
  • kako dopustiti želje i potrebe koje pokreću život
  • kako stvoriti unutarnji prostor koji je podržavajući i hranjiv

Rad se odvija kroz vođene somatske vježbe, pokret, ples i kontakt u prostoru. Fokus nije na performansu ili izražavanju, nego na iskustvu tijela koje postupno ponovno osjeća vlastiti životni impuls.

Kada tijelo dobije dovoljno prostora i podrške, vitalnost se često počinje pojavljivati prirodno kao osjećaj živosti, senzualnosti i dublje povezanosti sa sobom.

To je ono što nazivamo strast življenja.

Strast življenja nije nešto što moramo stvoriti. Ona već postoji u tijelu, ali ponekad čeka da dobije prostor. Strast življenja ne dolazi iz napora, ona se pojavljuje kada tijelo ponovno dobije prostor za sebe.

Za koga je radionica

Radionica je namijenjena svima koji žele:

  • ponovno osjetiti vitalnost i životnu energiju u tijelu
  • istražiti odnos prema vlastitim željama i potrebama
  • razviti podržavajući odnos prema senzualnosti i životnoj energiji
  • donijeti više živosti i spontanosti u svakodnevni život

Nije potrebno prethodno iskustvo s plesom ili radom na tijelu.

Radionica nije terapija, nego somatsko iskustveno istraživanje vitalnosti, regulacije i životne energije u tijelu.

Voditeljica

Radionicu vodi Nina Senečić, psihoterapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom u području tjelesno orijentirane i transpersonalne psihoterapije te predavačica.

Više informacija:
www.ninasenecic.com

Bodovanje

Sudionici nakon radionice mogu dobiti potvrdu o sudjelovanju priznatu od strane EABP-a (European Association for Body Psychotherapy). Polaznici edukacija CIR EDUCA i CIR INTP ostvaruju 2 boda iz psihoterapijskog rada.

Osnovne informacije

Datum: 23. 5. 2026.
Lokacija: Ljubljana
Jezik radionice: hrvatski

Cijena radionice: 120 €
Rana prijava (do 9.5.2026.): 100 €

Prijava je obavezna putem prijavnog obrasca jer je broj mjesta ograničen.

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.

Kad prestanemo tražiti, ono nas pronađe.

Ova centralna radionica otvara prostor za kontemplaciju, ekspanziju i integraciju, ne kroz um, već kroz dah, pokret i prazninu. Kombinacijom vođene meditacije, svjesnog daha i autentičnog plesa, Griet nas vodi u stanje koje nije ni introspektivno ni izražajno, nego prožeto. Učimo slušati tijelo kad ga ne tjeramo na priču. Dah ulazi tamo gdje riječi ne znaju. Pokret ne dolazi iz ideje, već iz tišine. Ovdje se događa prava transpersonalna psihoterapija: trenutak u kojem tvoje tijelo postane šuma, ptica, vjetar i sve to skupa postaneš ti. Ulaziš u stanje duboke povezanosti koja se ne može odraditi tehnikom nego se dogodi kad tijelo pusti kontrolu. U toj tišini ništa ne nedostaje.

Kontakt bez izvedbe. Bliskost koja ne traži potvrdu.

Što ako kontakt ne traži trud? Ova radionica vraća interpersonalnu dimenziju tijela u njezinom najosnovnijem obliku: igri, znatiželji i ljudskom dodiru bez agende. Kroz spontane interakcije, kontakt igre i emotivne regulacije u grupi, učimo što znači biti viđeni ne zato što smo posebni, već zato što smo dostupni. Niži intenzitet, više lakoće. Prostor za smijeh, dodir, oči koje ne traže već nude prisutnost. Koristimo uvide iz afektivne neuroznanosti (play, care, seeking) kako bismo probudili naše najnježnije, najzaigranije ja. Iskusit ćemo bliskost bez napora i drame te naučiti kako kontakt može hraniti, a ne iscrpljivati. Intimnost ne počinje u boli. Počinje u jednostavnosti: hej, tu sam. Ti?

Vidljivost bez buke. Nevidljivost bez straha.

Postoji mjesto u nama koje se ne trudi biti zanimljivo. I ne skriva se iz srama. To je mjesto koje jednostavno jest. Ova radionica istražuje fine prijelaze između vidljivosti i povlačenja. Bez forsiranja izraza, bez potrebe da se izgubimo u tišini. I bez potrebe da stalno budemo “netko”. Kroz pažljivo strukturirane pokrete, male rituale otkrivanja i skrivanja, igramo se s prostorom između: što se događa kad me vidiš? Što kad ne znaš tko sam? Mogu li izdržati nježnost pažnje bez da se moram dokazati? Pomičemo granice između unutra i van, vlastitog ritma i zajedničkog prostora, i dopuštamo da nas se vidi upravo tamo gdje ne mislimo da imamo što pokazati. Istražit ćemo kako biti viđeni bez buke i mirni bez izbjegavanja što mijenja način na koji se pojavljuješ u svijetu. Ovo nije radionica izražavanja, nego dopuštanja. I to mijenja sve.

Prijelaz iz intenziteta u svakodnevni tok

Postoji svježina u običnom, prostor u kojem se ne mora ništa dokazivati. Ovo je mjesto gdje sloboda nije cilj, već prirodni slijed našeg bivanja. U ovoj radionici istražujemo kako zadržati prisutnost i nježnost koju smo pronašli u intenzitetu dok hodamo kroz svoje dane, obveze i zahtjeve. Kroz nježne pokrete, vođene konstelacije i tihe rituale integracije, pronalazimo vlastite putove održavanja slobode u jednostavnosti. Što se događa kada običnost postane naš saveznik? Kako ostati prisutan i u tišini i u buci svijeta? Možemo li proći kroz dan sa sviješću koja ne traži posebnost, već prihvaća stvarnost kao put prema dubljoj autentičnosti? Ovo nije završetak, već nježni početak. Put iz prostora intenziteta u prirodni ritam života.