Rad sa traumom - Nina Senečić

Rad s traumom

Trauma živi u tijelu

Trauma nije samo sjećanje. Ona se pohranjuje u tijelu, u disanju, napetostima i obrascima odnosa. Tijelo razvija adaptivne strategije kako bi nas zaštitilo, ali one kasnije mogu ograničavati spontanost i povezanost.

Kroz siguran i reguliran proces učimo ponovno pristupiti tim slojevima. Fokus nije na ponovnom proživljavanju, već na postupnoj integraciji kroz sigurno sidrenje, regulaciju i prisutnost.

Somatski i integrativni pristup

Rad s traumom temelji se na znanjima iz:

Integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije (ITOP)
Integrativne razvojne dinamike (IRD)
Polivagalne teorije i svjesnog pokreta
Mindfulness i regulacijskih tehnika

Metode se biraju pažljivo, u skladu s kapacitetom i ritmom osobe.

Sigurnost i regulacija kao temelj

Prvi korak je stvaranje sigurnog prostora usporiti, disati i biti u kontaktu bez opasnosti.  Kroz sigurno sidrenje učimo:

biti prisutni bez preplavljivanja,
prepoznavati signale sigurnosti,
regulirati živčani sustav i razvijati osjećaj oslonca.

Osjećaj sigurnosti omogućuje pristup dubljim slojevima iskustva i integraciju traume.

Polivagalna perspektiva

Polivagalna teorija objašnjava kako živčani sustav reagira na izazove kroz tri stanja:

Sigurnost i povezanost – mir i otvorenost,
Mobilizacija – borba ili bijeg,
Zamrznutost – odvojenost ili ukočenost.

Somatskim praksama učimo regulirati prijelaze između tih stanja i jačati kapacitet za sigurnost i povezanost.

Kako izgleda proces rada

Rad je individualan i prilagođen. Uključuje:

stvaranje sigurnog okvira i dogovor o ritmu rada,
učenje regulacijskih vještina,
postupno istraživanje pohranjenih slojeva kroz dah, pokret i kontakt,
integraciju iskustava i jačanje resursa.

Kome je rad namijenjen

Rad podržava osobe koje se susreću s:

razvojnim ili kompleksnim traumama,
anksioznošću, preplavljenošću, disocijacijom,
poteškoćama u regulaciji emocija i odnosa,
potrebom za sigurnijim osloncem u tijelu i životu.

Mailing lista

Kontakt

Pišite nam na: ninasenecic@gmail.com
ili preko email forme:

Mreže

Poveznice

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.