header-svg

Zašto smo stalno napeti i što nam tijelo time govori?


Napetost u tijelu nije samo posljedica užurbanog dana — ona je tihi zapis o tome kako smo živjeli odnose, koliko smo se osjećali sigurno i jesmo li smjeli biti ono što jesmo.


Možemo je osjetiti kao stisnutu vilicu, podignuta ramena ili plitak dah, čak i kad nema vidljivog razloga. To je često obrana tijela: način da nas zaštiti od previše bliskosti, potisnutih osjećaja ili starih iskustava koja su bila prebolna.

U napetosti se ogleda puno više od fizičkog stanja. Ona govori o našim granicama, o ranom osjećaju sigurnosti i o tome koliko smo morali kontrolirati sebe da bismo bili prihvaćeni. Ponekad se tijelo stvrdne jer smo naučili da moramo sami sebe čuvati, a ponekad se zatvara jer pravi izraz nije bio dobrodošao.

Kada napetost počnemo slušati umjesto tjerati, otvaramo prostor za dah, lakoću, spontanost i autentičnost.


Kroz male trenutke svijesti, dodira, pokreta ili odnosa koji nas podržava, tijelo može početi otpuštati ono što je dugo držalo.

👉 Pročitaj cijeli članak ovdje.

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.