Edukatorica i supervizorica integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije
Više od deset godina radim s ljudima kroz integrativnu tjelesno orijentiranu psihoterapiju i iskustvene metode svjesnog pokreta. Danas sam primarno posvećena ulozi edukatorice i supervizorice, vodeći višegodišnje edukacije, treninge i supervizijske grupe u sklopu CIR INTP-a, kao i tematske radionice i retreat programe u Hrvatskoj i Sloveniji.
Moj pristup temelji se na cjelovitosti i neodvojivosti tijela, emocija i uma. Tijelo pamti ono čega se um ne sjeća, a tjelesno orijentirana psihoterapija otvara vrata toj memoriji, omogućujući da se ona polako i sigurno integrira. Na taj način vraćamo protok, stabilnost i kapacitet za osjećanje punog raspona emocija, što je temelj unutarnjeg zdravlja i snage.
U svom radu združujem:
Svaka metoda integrirana je u proces sigurnog istraživanja, učenja i transformacije – bilo u terapijskom, edukativnom ili grupnom kontekstu.
Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.
Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.
U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.