header-svg

Sigurnost u partnerskim odnosima: Povratak sebi kroz svjesnost, pokret i transpersonalni pristup

Upartnerskim odnosima često se susrećemo s izazovima koji nas tjeraju da preispitamo vlastite granice, očekivanja i unutarnje snage. Jedan od najvećih izazova je potraga za sigurnošću – osjećajem stabilnosti i povezanosti koji često tražimo izvan sebe. No, koliko god se trudili pronaći tu sigurnost u partnerovim riječima, djelima ili reakcijama, istina je da je ona prolazna ako nije ukorijenjena unutar nas samih.

Sigurnost u partnerskim odnosima, prema transpersonalnom pristupu, tjelesnoj psihoterapiji i mindfulness praksi, nije nešto što „dobivamo“ od drugoga. To je stanje svijesti koje gradimo kroz unutarnji rad, povratak tijelu i povezivanje sa sadašnjim trenutkom.  
Poveznica na cijeli članak: https://www.naturala.hr/sigurnost-u-partnerskim-odnosima-nina-senecic/  

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.