header-svg

Put transformacije: Korijeni kao oslonac, krila kao sloboda

Naše nasljeđe oblikuje nas na nesvjesnim razinama – obiteljski obrasci, društvene norme i emotivna nasljeđa usađuju se duboko u našu psihu. Ono što smo ponijeli iz djetinjstva može nam biti izvor snage, ali ponekad i teret koji nas sputava. Neki ljudi nose duboko ukorijenjene strahove ili sumnje koje ih sprječavaju da se oslobode i pođu svojim putem.

Sigurnost u prepuštanju

Često osjećamo potrebu za kontrolom – poznato je sigurno, dok je nepoznato prijeteće. No prava unutarnja sigurnost ne dolazi iz toga da imamo sve pod nadzorom, već iz povjerenja u sebe i život. Zamislimo dijete koje uči hodati – ono će pasti mnogo puta, ali se neće prestati dizati jer u sebi nosi urođeni impuls rasta. Slično je i s odraslima – kada otpustimo rigidne obrasce straha i nepovjerenja, počinjemo se slobodnije kretati kroz život.

Mnogi od nas su odrasli s uvjerenjem da se trebamo osloniti samo na razum, a da emocije treba potisnuti. No tijelo pamti. Sjetite se trenutka kada ste se našli u stresnoj situaciji, možda na poslu, u razgovoru s autoritetom ili prilikom donošenja važne odluke. Kako je vaše tijelo reagiralo? Možda su vam se ramena podigla, vilica stegnula, a disanje postalo pliće. Ti nesvjesni obrasci često su ukorijenjeni u prošlim iskustvima i drže nas u stanju napetosti. Kada se oslobodimo tih blokada, otvaramo prostor za dublje prepuštanje.

Poveznica na cijeli članak:
https://www.naturala.hr/put-transformacije-korijeni-kao-oslonac-krila-kao-sloboda/

 

Rasterećenje. Tišina. Gdje prestaje forma, a počinje prisutnost?

Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.

Uzemljenje. Povratak gravitaciji i sporosti. U tijelu i prirodi.

Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.

Deidentifikacija. Tko sam kad prestanem biti “netko”?

U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.