Moderni svijet u kojem živimo pun je odvlačenja pažnje. Zahtjevi svakodnevnog života, pritisak na držanju ritma s brzim ritmom društva, i konstantno bombardiranje od strane medija drže nas u konstantnom stanju stimulacije.
Većinu dana provodimo u planiranju, obavljanju, izvršavanju, jednom riječju činjenju. To stanje uma orijentirano na činjenje može nas odvući od sebe samih, i učiniti da izgubimo kontakt sa sobom iznutra. Čak i ako smo svjesni ovog procesa puno puta ćemo morati žrtvovati sebe i svoje potrebe da bismo zadovoljili te visoke (i neodržive) standarde.
Kada smo mala djeca uronjeni smo u svoj unutarnji svijet i na ono što nam prilazi reagiramo iz sebe iznutra. Zamislite malu djecu dok se igraju. Igra za njih nije nešto što čine, što planiraju, ili izvršavaju. Igra je za djecu stanje, način života. Djeca su puno više u kontaktu sa sobom iznutra, i više su u stanju bivanja. Činjenje je za djecu produžetak njihovih unutarnjih impulsa i želja, ideja i kreativnosti, koje izvire iz stanja bivanja.
U životu veće djece, mladih i odraslih sve više je potrebno orijentirati svoju pažnju na van, na razumijevanje vanjskih zahtjeva, na postavljanje vlastitih ciljeva i svega onoga što je potrebno poduzeti da bismo te zahtjeve ispunili. S jedne strane to je proces preuzimanja odgovornosti. S druge strane, s povećanim zahtjevima vanjskog svijeta (obrazovanje, posao, obitelj…) sve više svoju pažnju okrećemo na van.
Upravljanje svojom pažnjom je tjelesan proces. Naš je cilj kreirati život u kojem su naše stvarne želje i potrebe integrirane s našom voljom i pri tome osjećati i poštivati vlastita tijela.
Što nam pri tome može pomoći?
- Osvještavanje – razvoj unutarnjeg promatrača kao neutralnog blagog mjesta iz kojeg možemo osjećati i doživljavati ono što nam se događa. To zapravo znači da se odmičemo od iskustva koje doživljavamo bez da se odvojimo od sebe.
- Meditacija – meditacija na dah i tijelo pomaže nam da se više povežemo sa svojim dahom, tjelesnim senzacijama, dijelovima tijela, osjećajima i mislima, te tako omogućavamo sebi kapacitet za integrirano doživljajno iskustvo. Pratite me dalje za primjere meditacije.
- Tjelesno orijentirana psihoterapija – ako smo u djetinjstvu iskusili odbacivanje, zanemarivanje, zlostavljanje, ili druga iskustva koja su nas povrijedila, na tjelesnoj razini od njih ćemo se braniti odvajanjem, potiskivanjem u mišiće ili somatizacijom. To će odrediti naš kapacitet za uživanje u vlastitom tijelu. Tjelesno orijentirana psihoterapija može pomoći da ta iskustva proradimo i otpustimo kroz tijelo i otvorimo prostor za novo, pozitivnije iskustvo.
- Komunikacija s vlastitim tijelom – tijelo govori jezikom osjeta, senzacija i osjećaja. Stavite ruku na mjesto u tijelu u kojem osjećate grč ili bol. Usmjerite svoju pažnju na unutra. Pitajte to mjesto: “kako si?” Pustite da vam dođe odgovor. Pitajte dalje: “što ti se dogodilo da si takvo kakvo sada jesi”? Pustite da vam dođe odgovor. Dozvolite sebi da osjetite tjelesnu i emocionalnu reakciju na odgovor koji primite. Ostanite u tom mjestu neko vrijeme. Dozvolite da vam dođu slike tog tjelesnog mjesta iznutra: kakve je boje i teksture? Doživite ga u potpunosti. Pitajte ovo mjesto još jedno pitanje: koliko dugo si u boli? Ovo pitanje može djelovati neobično, ali pustite da vam dođe odgovor. Čak i ako ne dođe, nastavite ponavljati ovu vježbu i budite zainteresirani.
- Osvijestite svoje potrebe i dajte im prostor – često puta trgujemo vlastitim potrebama jer želimo nešto odraditi, postići ili dati prednost potrebama nekog drugog. To je razumljivo i smisleno, ali do neke mjere. Pronaći tu mjeru često je izazov, osobito ako skrbite i za drugog koji ovisi o vama. U tome vam tijelo može biti najveći saveznik. Osvijestite svaki put kada izignorirate neku poruku koju vam tijelo šalje u vidu nemoći, boli, ukočenosti ili grča i vodite dnevnik. Ako pažljivo pratite uskoro ćete početi primijećivati cijenu koju ćete platiti pogoršanjem svog stanja ili simptoma. Tijelo traži našu pažnju u stvarnom vremenu. Počnite ga doživljavati kao subjekt, a ne kao objekt.
- Vratite se na početak – kada nas brzina i pritisak svakodnevnog života odvuku od sebe samih, stanite. Uzmite pauzu. Provedite neko vrijeme obraćajući pažnju na ono što stvarno trebate i želite u životu. Smisao je u tome da uzmete prostor i vrijeme za sebe kako biste došli u kontakt sa svojim potrebama i željama. Vaše potrebe su vrijedne i važno je da ih izrazite. Razmislite o svojim vrijednostima u životu, onome što vam nedostaje, pustite da vam dođe sve ono što je dobro u vašem životu i čega želite više, i vidite na čemu ste zahvalni. Povezujući se s onim što vam je važno, naučit ćete više o svojim potrebama. To vam može pomoći da uspostavite više ravnoteže u svom životu.
