Napetost u tijelu nije samo posljedica užurbanog dana — ona je tihi zapis o tome kako smo živjeli odnose, koliko...
News, interesting facts, and useful articles regarding psychotherapy.
Napetost u tijelu nije samo posljedica užurbanog dana — ona je tihi zapis o tome kako smo živjeli odnose, koliko...
Možda zvuči kao jednostavno pitanje, ali većina nas zastane, zbunjena. Tijelo nam je postalo stranac, funkcionalan alat za „odrađivanje“ života,...
Naše nasljeđe oblikuje nas na nesvjesnim razinama – obiteljski obrasci, društvene norme i emotivna nasljeđa usađuju se duboko u našu...
Upartnerskim odnosima često se susrećemo s izazovima koji nas tjeraju da preispitamo vlastite granice, očekivanja i unutarnje snage. Jedan od...
Gostovali smo u novoj epizodi Sensa podcasta s Anom Vehovar! Imali smo priliku podijeliti svoja iskustva i znanja o temi...
Jeste li ikada razmišljali o tome na koji način su povezana naša tijela i naš karakter? Posturalna organizacija uvelike je...
Prva radionica kao poziv da skliznemo iz svijeta u tijelo. Nema požurivanja, nema očekivanja, nema potrebe da se odmah “damo”. Kroz snagu jednostavnog pokreta i dublje aktivacije centra, istražujemo što sve sa sobom donosimo i što više ne trebamo nositi. Radimo u paru, u dijadi, u šutnji i u dodiru. Iznutra prema van. Ovo je prostor u kojem ne moraš biti dobar. Dovoljno je da si stvaran jer ćeš osjetiti što znači odmoriti se u vlastitom tijelu bez zadataka, bez performansa.
Nakon dolaska, spuštanje dublje. Ova popodnevna radionica poziva na pristanak da budemo teški, da nas zemlja primi, da nas tijelo podrži. Koristimo dah i gravitaciju kao saveznike. Kroz rad na podu, dublji fizički pritisak, i male valove otpuštanja učimo kako se praznimo da bismo se punili. Na kraju formiramo pods – male grupe povjerenja koje nas prate kroz cijeli intenziv. Zemlja ne traži od nas da se uzdižemo. Dovoljno je da se spustimo i reguliramo kroz dah i težinu tijela tako da stabilnost više ne tražiš izvana, nego je stvarno osjetiš u sebi.
U ovoj radionici skidamo slojeve, ne kao čin hrabrosti, već kao povratak onome što nikada nije bilo složeno. Kroz precizno vođen tjelesno-terapijski rad, ulazimo u kontakt s nesvjesnim identifikacijama koje nas vode poput autopilota: ja sam onaj koji brine, onaj koji daje, onaj koji mora biti jak… Koristimo psihodinamske strukture, rad sa svjedočenjem, otpuštanjem i regulacijom, kako bismo razotkrili ono što smo iznutra naučili zvati “ja”. Kroz tijelo postaješ prisutniji za ono što nisi smio pokazati te razotkrivaš nesvjesne uloge koje te drže u naporu i krivnji, bez potrebe da se mijenjaš. Ovo nije raskid sa sobom. Ovo je sjećanje na sebe prije svih uloga.