Integrativna tjelesno orijentirana psihoterapija je način razumijevanja osobnosti u terminima tijela i energetskog procesa u tijelu. Razlikuje se od drugih psihoterapijskih pravaca po tome što kombinira analizu osobnosti i karaktera s tjelesnim tehnikama kako bismo prepoznali i otpustili kroničnu mišićnu napetost – nužan korak kako bismo nadvladali osjećaje, ponašanja i stavove koji se povlače od života. Tjelesno orijentirana psihoterapija prepoznaje inteligenciju i sposobnost tijela da se izliječi i potiče taj proces. U svom radu koristim metodu IRD – Integrativna razvojna dinamika koju je razvio CIR – Institut tjelesne psihoterapije čiji sam suosnivač. Metoda počiva na neorajhijanskom pristupu temeljenom na principima rada koje je postavio Wilhelm Reich u vegetoterapiji, analizi karaktera i analizi segmentalnog tjelesnog oklopa. Ova metoda je integrativna jer koristi kontakt, disanje, pokret i glas kako bi se otvorio energetski protok u tijelu i kako bismo kroz protok integrirali razine tijela, osjećaja, uma i duha.
Integrativna razvojna dinamika ima duboko uporište u razvojnoj psihologiji, te je orijentirana na razumijevanje dinamike intrauterinog i ranog razvoja djeteta, kao i kasnijih razvojnih faza, te na temeljne potrebe koje uslijed specifičnih razvojnih uvjeta nisu bile pravovremeno zadovoljene, i tako utječu na kvalitetu našeg života i interpersonalnih odnosa i u sadašnjosti. Metodologija je utemeljena poštivajući princip containmenta, odnosno kapaciteta za prisutnost u tijelu sa svim senzacijama, osjećajima i mislima, te pripadajućim im intenzitetom. Radeći na ovaj način poštuje se organsko učenje i rast pojedinca, bez retraumatizacije.
Ovu metodu nadopunjujem principima i tehnikama Bioenergetike prema A. Lowenu, koja također svoje korijene vuče od W. Reicha. Ključne principe uzemljenja i utjelovljenja učimo i savladavamo kroz različite core energetske vježbe, slobodan pokret i različite tehnike otvaranja protoka. Energetski protok kroz tijelo vodi nas putem senzacija, osjeta, osjećaja, misli i otvaranja prema uzemljenoj duhovnosti. Probojem kroz adaptirane slojeve osobnosti u naše destruktivne dijelove i njihovom proradom u sigurnom terapijskom prostoru otvaramo prostor za manifestaciju vlastitog autentičnog self-a i naše esencije koja je konstruktivna i inkluzivna.
U radu s karakternim strukturama posebnu pažnju poklanjam radu s traumom, osobito razvojnom traumom u djetinjstvu. Traumatska energija ostaje zarobljena u tijelu, te joj u sadašnjosti možemo ponovno pristupiti upravo kroz tijelo, osjet i osjećaje. U sigurnom prostoru pažljivim otvaranjem protoka uz jačanje emocionalnog kontejnera traumatsku energiju možemo otpustiti kroz tijelo i otvoriti novi prostor za slobodan protok tamo gdje je prije bila smrznutost i stisnutost. Time dovršavamo proces utjelovljenja u prostorima gdje to zbog razvojnih uvjeta nije bilo moguće u odgovarajućoj razvojnoj fazi. Na ovaj način i u sigurnom kontekstu odnosa terapeut-klijent mi imamo mogućnost popraviti i dijelove privrženosti koji nisu bili dovršeni ili su bili oštećeni interpersonalnom, odnosnom dinamikom u kontaktu.
Sve ovo je moguće upravo zbog implicitne memorije koju tijelo ima, te mogućnosti da u ovdje i sada u sigurnom kontaktu kreiramo novo, pozitivno, namirujuće i prihvaćajuće iskustvo koje je nedostajalo u prošlosti, te da na tom integriranom iskustvu gradimo i ojačavamo platformu svog života u odraslosti.
Open Floor praksa temelji se na ideji da je tijelo naš dom – mjesto u kojem možemo pronaći utočište, autentičnost i povezanost s unutarnjim svijetom. Kroz svjesni pokret, Open Floor omogućuje istraživanje i integraciju naših tjelesnih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih aspekata, čineći nas prisutnijima i povezanijima, kako sa sobom tako i s drugima.
Open Floor je iskustvena praksa svjesnog plesa i pokreta osmišljena za istraživanje tijela u pokretu kao temelja osobnog rasta i povezanosti. U ovoj praksi ne postoji “ispravan” način kretanja – svaki pokret, svaki trenutak i svaki izraz postaje sredstvo istraživanja i iscjeljenja.
Cilj je stvoriti prostor u kojem tijelo postaje sidro za istraživanje emocija, misli i odnosa, a svjesni pokret alat za pronalazak unutarnje stabilnosti, fleksibilnosti i autentične ekspresije.
Rad s tjelesnim sidrima u Open Floor praksi ključan je za stvaranje osjećaja sigurnosti i usmjerenosti. Body anchors su mjesta u tijelu koja nam pomažu ostati prisutnima i povezanima sa svojim iskustvom, čak i kada su emocije ili misli intenzivne.
For example:
Praksa rada s tjelesnim sidrima uči nas kako ostati prisutni u trenutku, kako se ne izgubiti u mislima ili osjećajima i kako pronaći unutarnji mir čak i u izazovnim situacijama.
Na Open Flooru, kroz slobodan i strukturiran pokret, učimo:
Ne postoji unaprijed određena koreografija – svatko istražuje svoj jedinstveni način kretanja, dok facilitatori pružaju smjernice koje nas usmjeravaju prema većem razumijevanju vlastitih unutarnjih procesa.
Open Floor praksa poziva nas da se vratimo u tijelo, pronađemo unutarnje sidro i povežemo se sa svojom cjelovitošću. Kroz ovu praksu ne samo da pronalazimo veći mir i jasnoću, već gradimo kapacitete za svjesniji i ispunjeniji život – na plesnom podiju i izvan njega.
U srcu Open Floor prakse nalaze se Core Movement Resources (temeljni resursi pokreta) – skup univerzalnih ljudskih sposobnosti koje nas osnažuju u suočavanju s izazovima i uživanju u ljepoti života. Ovi resursi uključuju:
Praksa Open Floora nije samo ples – to je način razvijanja fleksibilnosti, otpornosti i kapaciteta za autentično izražavanje. Svaki pokret postaje prilika za istraživanje i iscjeljenje, bilo da se odvija na podiju ili u svakodnevnim situacijama.
Pozivam vas da kroz ovu praksu pronađete vlastiti način kretanja kroz život, povezujući se s dubljim slojevima svoje autentičnosti.
ICF (International Coaching Federation) definira coaching kao partnerstvo s klijentima u kreativnom procesu koji potiče razmišljanje i inspirira ih da maksimiziraju svoj osobni i profesionalni potencijal. Proces coachinga često oslobađa prethodno nedostupne izvore imaginacije, produktivnosti i leadership-a. Svi imamo ciljeve koje želimo ostvariti, izazove koje stremimo nadvladati i vremena kad osjećamo da smo zapeli. Coaching je partnerstvo u kojem možemo kreirati put prema većem i potpunijem osobnom i profesionalnom ispunjenju.
Coaching je partnerstvo s jasnim ciljem. Za postavljanje jasnih ciljeva potrebno je uskladiti svoje želje sa svojom namjerom, te usmjeriti svoju volju ka kratkoročnom ili dugoročnom djelovanju usmjerenom ka tom cilju. Individualni osobni coaching je metoda koja podržava da postanemo sami sebi konstruktivan i resursiran autoritet i leader te da svoj život vodimo i gradimo u konstruktivnom i inkluzivnom pravcu.
Poslovni coaching prema International Coaching Federation (ICF) pokriva sve vezano uz coaching na radnom mjestu i fokusiran je na profesionalni razvoj klijenta. Često se koristi u poslovnim odlukama o planiranju karijernog puta, uvođenju (novog) proizvoda ili brenda, širenju poslovanja, reorganizaciji, optimizaciji, jačanju i održavanju visoke organizacijske klime i kulture, timski duh (moral), poslovnoj uspješnosti, motivaciji zaposlenika, prodajnih rezultata, rješavanja određene konfliktne situacije i sl. Često se koristi kao podrška postizanju strateških ciljeva, unaprijeđenje leadership sposobnosti i kreiranje promjena u kulturi organizacije.
© 2026 ninasenecic.com. Dizajn i programiranje: PixelGrid Studio
The first workshop as an invitation to slip from the world to the body. There is no rush, no expectation, no need to immediately “give”. Through the power of simple movement and deeper activation of the center, we explore what we bring with us and what we no longer need to carry. We work in pairs, in dyads, in silence and in touch. From the inside out. This is a place where you don't have to be good. You're real because you're feel what it means to rest in your own body without tasks, without performance.
After arrival, descend deeper. This afternoon workshop calls for consent to be difficult, to be received by the earth, to be supported by the body. We use breath and gravity as allies. Through floor work, deeper physical pressure, and small waves of release we learn how to empty ourselves to recharge. Eventually we form pods & # 8211; small trust groups that follow us through the entire intensive. The earth does not ask us to ascend. It is enough to descend and regulate through the breath and weight of the body so that you no longer seek stability from the outside, but really feel it within yourself.
In this workshop we lay down the layers, not as an act of courage, but as a return to what was never complex. Through precisely guided physical therapy work, we come into contact with unconscious identifications that guide us like autopilot: I am the one who cares, the one who gives, the one who has to be strong.we use psychodynamic structures, working with testimony, release and regulation, to unravel what we have learned from within to call “I”. Through the body, you become more present for what you should not have shown, and you discover the unconscious roles that hold you in effort and guilt, without having to change. This isn't breaking up with yourself. This is a memory of yourself before all the roles.
This Central Workshop opens a space for contemplation, expansion and integration, not through the mind, but through breath, movement and emptiness. By combining guided meditation, conscious breath and authentic dance, Griet leads us into a state that is neither introspective nor expressive, but pervasive. We learn to listen to the body when we don't make it talk. Breath comes in where words don't know. Movement does not come from an idea, but from silence. This is where real transpersonal psychotherapy happens: the moment when your body becomes the forest, the bird, the wind and all that together becomes you. You're entering a state of deep connection that can't be done by technique but happens when the body lets go of control. There is nothing missing in this silence.
What if the contact doesn't require effort? This workshop restores the interpersonal dimension of the body in its most basic form: play, curiosity and human touch without an agenda. Through spontaneous interactions, contact play, and emotional group regulation, we learn what it means to be seen not because we are special, but because we are available. Lower intensity, more lightness. A space for laughter, touch, eyes that do not seek already offer presence. We use insights from Affective Neuroscience (play, care, seeking) to awaken our gentlest, most played selves. We will experience closeness without effort and drama and learn how contact can feed rather than exhaust. Intimacy doesn't start with pain. It starts in simple: Hey, here I am. You?
There's a place in us that doesn't try to be interesting. He doesn't hide from shame. It's a place that just is. This workshop explores the fine transitions between visibility and retraction. We don't need to be silent, we don't need to be silent. And without ever having to be “someone”. Through carefully structured movements, small rituals of discovery and hiding, we play with the space in between: what happens when you see me? What if you don't know who I am? Can I stand the tenderness of attention without having to prove myself? We push the boundaries between in and out, our own rhythm and common space, and let ourselves be seen exactly where we don't think we have anything to show. We will explore how being seen without noise and calm without avoiding which changes the way you appear in the world. This is not a workshop of expression, but of permission. And that changes everything.
There is a freshness in the ordinary, a space in which nothing has to be proved. This is a place where freedom is not a goal, but a natural sequence of our being. In this workshop we explore how to retain the presence and tenderness we found in intensity as we walk through our days, obligations and demands. Through gentle movements, guided constellations and silent rituals of integration, we find our own paths of maintaining freedom in simplicity. What happens when commonality becomes our ally? How do you stay present in the silence and noise of the world? Can we go through the day with a consciousness that does not seek specialness, but accepts reality as a path to deeper authenticity? This is not an ending, but a gentle beginning. A journey from the space of intensity to the natural rhythm of life.
