{"id":3272,"date":"2023-09-07T15:02:21","date_gmt":"2023-09-07T14:02:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/?p=3272"},"modified":"2025-10-20T19:50:21","modified_gmt":"2025-10-20T18:50:21","slug":"veza-tijela-i-karaktera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/veza-tijela-i-karaktera\/","title":{"rendered":"VEZA TIJELA I KARAKTERA"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/p>\n

Jeste li ikada razmi\u0161ljali o tome na koji na\u010din su povezana na\u0161a tijela i na\u0161 karakter? Posturalna organizacija uvelike je odraz na\u0161ih uvjerenja i na\u010dina na koje smo se nau\u010dili braniti i nositi s onim \u0161to nam se doga\u0111alo otkad smo bili mali.<\/p>\n

Wilhelm Reich je davno primijetio da ljudi sa sli\u010dnim tijelima prijavljuju sli\u010dnu emocionalnu problematiku. U svom radu Analiza karaktera dao je osnovni pregled pet karakternih struktura. Karakterne strukture po Reichu su vezane za razvojnu fazu u kojoj se dijete nalazi kada dolazi do zastoja u razvoju. Svaka karakterna struktura ima karakteristi\u010dno tijelo i neke tipi\u010dne strategije pre\u017eivljavanja i no\u0161enja s povredom. Iako su se metode rada s karakternim strukturama mijenjale i razvijale kroz vrijeme, i danas mo\u017eemo razumjeti puno o osobi promatraju\u0107i, analiziraju\u0107i i prora\u0111uju\u0107i tjelesne pomake iz posturalne ravnine.<\/p>\n

Na\u0161a posturalna organizacija ima svoju optimalnu ravninu. To zna\u010di da mo\u017eemo na tjelesnoj razini svjesno dr\u017eati svoj centar, istovremeno osje\u0107aju\u0107i sve segmente tijela \u2013 od stopala do glave. Promatraju\u0107i tjelesne segmente mo\u017eemo primijetiti da su oni u me\u0111usobnoj vezi, te \u0107e pomak jednog segmenta izvan fizi\u010dkog centra ujedno zna\u010diti i disbalans ostalih tjelesnih segmenata.<\/p>\n

Uzmimo za primjer osobu koja stoji upalih ramena, upalih prsa, podvu\u010dene zdjelice i slabog kontakta stopala i tla. Na fizi\u010dkoj razini neki \u0107e mi\u0161i\u0107i biti neaktivni, a neki preoptere\u0107eni. Osoba ove posturalne organizacije \u010desto \u0107e osje\u0107ati napetost u mi\u0161i\u0107ima izme\u0111u vrata i ramena, bol u donjim le\u0111ima, a disanje \u0107e biti smanjenog volumena. Budu\u0107i da je tijelo nemogu\u0107e odvojiti od emocija i nagona, svaki od ovih segmenata koji izlaze iz posturalne ravnine je posljedica neke emocionalne boli koju smo do\u017eivjeli, te nam tijelo na ovaj na\u010din ‘poma\u017ee’ da manje osje\u0107amo. Iako je ta strategija imala puno smisla kad smo bili djeca, mogu\u0107e je da nas ona u dana\u0161njem \u017eivotu odraslih ljudi uvelike ograni\u010dava. Osobe s ovom posturalnom organizacijom \u010desto nemaju dovoljno energije, skloni su odustajanju, osje\u0107aju puno tuge, ponekad nemo\u0107i, iritacije \u2013 i sve to po\u010diva na uvjerenju da nema smisla poku\u0161avati, jer se ionako ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti. Ramena su se povukla gore da bi ruke mogle ostati prazne i ne bi riskirale posegnuti za onim \u0161to nam treba ili \u017eelimo, samo da bismo ponovo do\u017eivjeli razo\u010daranje. Prsa su upala od boli, razo\u010daranja i o\u010daja \u0161to se onda kad smo to trebali nitko nije dovoljno pobrinuo za na\u0161e potrebe \u2013 bilo fizi\u010dke ili emocionalne.<\/p>\n

Pa\u017eljivim promatranjem, osvje\u0161tavanjem i u\u010denjem o sebi vidjet \u0107emo da je svaka povreda koju smo do\u017eivjeli na emocionalnoj razini itekako ostavila traga na na\u0161im tijelima. Isto tako, svaki pomak dijela tijela iz posturalne ravnine ulaz je u dublju emocionalnu problematiku i slu\u017ei nam kao ulaz u istra\u017eivanje vlastitog nesvjesnog.<\/p>\n

Ovo ujedno mo\u017ee objasniti za\u0161to je tako te\u0161ko ispraviti dr\u017eanje tijela isklju\u010divo na fizi\u010dkoj razini \u2013 potrebno je proces popratiti emocionalnim osvje\u0161tavanjem, ponovnim osje\u0107anjem, proradom i transformacijom. Na taj na\u010din rad s posturom i posturalnom organizacijom, te rad s emocionalnom problematikom imaju sinergijski u\u010dinak i kataliziraju i pospje\u0161uju psihoterapijski proces.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jeste li ikada razmi\u0161ljali o tome na koji na\u010din su povezana na\u0161a tijela i na\u0161 karakter? Posturalna organizacija uvelike je odraz na\u0161ih uvjerenja i na\u010dina na koje smo se nau\u010dili braniti i nositi s onim \u0161to nam se doga\u0111alo otkad smo bili mali. Wilhelm Reich je davno primijetio da ljudi sa sli\u010dnim tijelima prijavljuju sli\u010dnu emocionalnu problematiku. U svom radu Analiza karaktera dao je osnovni pregled pet karakternih struktura. Karakterne strukture po Reichu su vezane za razvojnu fazu u kojoj se dijete nalazi kada dolazi do zastoja u razvoju. Svaka karakterna struktura ima karakteristi\u010dno tijelo i neke tipi\u010dne strategije pre\u017eivljavanja i no\u0161enja s povredom. Iako su se metode rada s karakternim strukturama mijenjale i razvijale kroz vrijeme, i danas mo\u017eemo razumjeti puno o osobi promatraju\u0107i, analiziraju\u0107i i prora\u0111uju\u0107i tjelesne pomake iz posturalne ravnine. Na\u0161a posturalna organizacija ima svoju optimalnu ravninu. To zna\u010di da mo\u017eemo na tjelesnoj razini svjesno dr\u017eati svoj centar, istovremeno osje\u0107aju\u0107i sve segmente tijela \u2013 od stopala do glave. Promatraju\u0107i tjelesne segmente mo\u017eemo primijetiti da su oni u me\u0111usobnoj vezi, te \u0107e pomak jednog segmenta izvan fizi\u010dkog centra ujedno zna\u010diti i disbalans ostalih tjelesnih segmenata. Uzmimo za primjer osobu koja stoji upalih ramena, upalih prsa, podvu\u010dene zdjelice i slabog kontakta stopala i tla. Na fizi\u010dkoj razini neki \u0107e mi\u0161i\u0107i biti neaktivni, a neki preoptere\u0107eni. Osoba ove posturalne organizacije \u010desto \u0107e osje\u0107ati napetost u mi\u0161i\u0107ima izme\u0111u vrata i ramena, bol u donjim le\u0111ima, a disanje \u0107e biti smanjenog volumena. Budu\u0107i da je tijelo nemogu\u0107e odvojiti od emocija i nagona, svaki od ovih segmenata koji izlaze iz posturalne ravnine je posljedica neke emocionalne boli koju smo do\u017eivjeli, te nam tijelo na ovaj na\u010din ‘poma\u017ee’ da manje osje\u0107amo. Iako je ta strategija imala puno smisla kad smo bili djeca, mogu\u0107e je da nas ona u dana\u0161njem \u017eivotu odraslih ljudi uvelike ograni\u010dava. Osobe s ovom posturalnom organizacijom \u010desto nemaju dovoljno energije, skloni su odustajanju, osje\u0107aju puno tuge, ponekad nemo\u0107i, iritacije \u2013 i sve to po\u010diva na uvjerenju da nema smisla poku\u0161avati, jer se ionako ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti. Ramena su se povukla gore da bi ruke mogle ostati prazne i ne bi riskirale posegnuti za onim \u0161to nam treba ili \u017eelimo, samo da bismo ponovo do\u017eivjeli razo\u010daranje. Prsa su upala od boli, razo\u010daranja i o\u010daja \u0161to se onda kad smo to trebali nitko nije dovoljno pobrinuo za na\u0161e potrebe \u2013 bilo fizi\u010dke ili emocionalne. Pa\u017eljivim promatranjem, osvje\u0161tavanjem i u\u010denjem o sebi vidjet \u0107emo da je svaka povreda koju smo do\u017eivjeli na emocionalnoj razini itekako ostavila traga na na\u0161im tijelima. Isto tako, svaki pomak dijela tijela iz posturalne ravnine ulaz je u dublju emocionalnu problematiku i slu\u017ei nam kao ulaz u istra\u017eivanje vlastitog nesvjesnog. Ovo ujedno mo\u017ee objasniti za\u0161to je tako te\u0161ko ispraviti dr\u017eanje tijela isklju\u010divo na fizi\u010dkoj razini \u2013 potrebno je proces popratiti emocionalnim osvje\u0161tavanjem, ponovnim osje\u0107anjem, proradom i transformacijom. Na taj na\u010din rad s posturom i posturalnom organizacijom, te rad s emocionalnom problematikom imaju sinergijski u\u010dinak i kataliziraju i pospje\u0161uju psihoterapijski proces.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":3273,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[],"class_list":["post-3272","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3272","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3272"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3272\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3272"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3272"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3272"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}