{"id":3250,"date":"2023-08-10T11:09:55","date_gmt":"2023-08-10T10:09:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/?p=3250"},"modified":"2025-10-20T19:50:41","modified_gmt":"2025-10-20T18:50:41","slug":"intervju-za-sensa-slovenija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/intervju-za-sensa-slovenija\/","title":{"rendered":"INTERVJU ZA SENSA SLOVENIJA"},"content":{"rendered":"

Opi\u0161ite nam osnovna na\u010dela tjelesne psihoterapije; kakav je koncept tijela u tjelesnoj psihoterapiji i kako se ovaj pristup razlikuje od drugih terapijskih modaliteta?<\/span><\/strong><\/p>\n

Integrativna tjelesno orijentirana psihoterapija je na\u010din razumijevanja osobnosti u terminima tijela i energetskog procesa u tijelu. Razlikuje se od drugih psihoterapijskih pravaca po tome \u0161to kombinira analizu osobnosti i karaktera s tjelesnim tehnikama kako bismo prepoznali i otpustili kroni\u010dnu mi\u0161i\u0107nu napetost \u2013 nu\u017ean korak kako bismo proradili osje\u0107aje, pona\u0161anja i stavove koji su u podlozi tjelesne napetosti. Tjelesno orijentirana psihoterapija prepoznaje inteligenciju i sposobnost tijela da se izlije\u010di i poti\u010de taj proces.<\/span><\/p>\n

U svom radu primarno koristim metodu ICD \u2013 Integrative Core Dynamics koju je razvio Centar za integrativni razvoj, kao neorajhijanski pristup temeljen na principima rada koje je postavio Wilhelm Reich u vegetoterapiji, analizi karaktera i analizi segmentalnog tjelesnog oklopa. Ova metoda je integrativna jer koristi kontakt, disanje, pokret i glas kako bi se otvorio energetski protok u tijelu i kako bismo kroz protok integrirali razine tijela, osje\u0107aja, uma i duha. Rad s posturalnom organizacijom i integracijom poma\u017ee nam da izgradimo i dovr\u0161imo svoja tijela u onim mjestima gdje smo previ\u0161e ili premalo aktivni. Proces prorade u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji izme\u0111u ostalog obuhva\u0107a i tjelesne intervencije koje direktno rade na razini tjelesnog iskustva problematike.<\/span><\/p>\n

Osnovni principi tjelesno orijentirane psihoterapije su uzemljenje i utjelovljenje. Uzemljenje je na\u0161a sposobnost da se pove\u017eemo s vlastitim tijelom, i kroz tijelo sa tlom. Ono nam poma\u017ee da otpustimo vi\u0161ak napetosti u sistemu i na taj na\u010din doprinosi samoregulaciji. Utjelovljenje je na\u0161a sposobnost da osje\u0107amo svaki pojedini dio tijela, te svoje tijelo u cjelini. Procesi uzemljenja i utjelovljenja kontinuirani su kroz \u017eivot. Po\u010dinju se graditi ve\u0107 u maternici, samim ro\u0111enjem i kroz rani razvoj. U najranijem periodu svog \u017eivota uzemljujemo se kroz majku, ili one koji su brinuli o nama. Njihova tijela i njihovi \u017eiv\u010dani sustavi, ako su dovoljno stabilni i prilagodljivi, poma\u017eu djetetu da se uskladi i emocionalno i tjelesno izregulira. Kasnije, kada prohodamo, u\u010dimo se uzemljavati u odnosu na tlo, \u0161to nazivamo posturalnim uzemljenjem. <\/span><\/p>\n

Povrede u ranom periodu, odvojenost ili napu\u0161tanje od strane majke ili bliskih skrbnika, te neadekvatna regulacija djeteta ostavljaju nas u stanju disregulacije i disocijacije. Zato je va\u017eno kasnije posvetiti pa\u017enju ovim mjestima kroz terapijski rad jer kroz terapijski proces dovr\u0161avamo procese uzemljenja i utjelovljenja, i to na vrlo specifi\u010dan na\u010din, karakteristi\u010dan za ovu vrstu terapije. Naime, terapeut, \u017eiv\u010dani sustav terapeuta te kontakt s tijelom terapeuta sada mogu pomo\u0107i da popravimo \u0161tetu i svoja nezbrinuta i nenamirena mjesta od najranije dobi. To je ujedno i jedna od mojih najve\u0107ih fascinacija ovom vrstom rada \u2013 kroz tijelo mo\u017eemo pristupiti onim mjestima koja u tkivu, fasciji i mi\u0161i\u0107ima dr\u017ee na\u0161e osje\u0107aje, senzacije i povrede koje smo davno zaboravili, ili ih se ni ne mo\u017eemo svjesno prisjetiti jer su nastala dok smo bili male bebe. Tamo gdje nemamo jasnu pri\u010du, mo\u017eemo osjetiti kako nam je bilo prate\u0107i tjelesne reakcije, senzacije i osje\u0107aje. Danas mo\u017eemo iscijeliti povrede koje su nastale u najranijem djetinjstvu. Ova mogu\u0107nost popravka koju nam tijelo, i rad s tijelom omogu\u0107uje meni uvijek vra\u0107a nadu i vjeru. Klju\u010d je u tome da ovo ne mo\u017eemo sami. Budu\u0107i da je \u0161teta nastala dok smo bili ovisni o brizi drugih i vezana je za iskustvo kontakta ili izostanak istog, tako je i popravak jedino mogu\u0107 u kontaktu, pa i tjelesnom kontaktu s terapeutom.<\/span><\/p>\n

Jedna od va\u017enih figura u povijesti tjelesne psihoterapije bio je austrijski psihoanaliti\u010dar Wilhelm Reich koji je vjerovao u tesnu povezanost tijela, energije i emocija te je razvio teoriju o orgonskoj energiji. Mo\u017eete li nam ukratko objasniti o \u010demu se radi?<\/span><\/strong><\/p>\n

Wilhelm Reich bio je za\u010detnik vegetoterapije, iz koje je izme\u0111u ostalih, proiza\u0161la i tjelesno orijentirana psihoterapija kakvu danas poznajemo. Prvi je uveo pojam orgona (\u017eivotne enrgije, energije u pokretu) i protoka energije kroz tijelo. Vjerovao je da traumatska iskustva blokiraju prirodni protok \u017eivotne energije u tijelu, vode\u0107i do fizi\u010dkih i mentalnih bolesti. Dr\u017eao je da je orgon ili \u017eivotna energija posvuda, i mjerio je ovu energiju u pokretu na povr\u0161ini zemlje. <\/span><\/p>\n

Reich je u radu sa svojim pacijentima primijetio da ljudi sa sli\u010dnim tijelima imaju sli\u010dnu emocionalnu problematiku, i obratno. Na temelju toga dao je analizu karaktera koja je i danas jedna od va\u017enijih mapa prema kojima radimo u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji. Postavio je 5 osnovnih tipova karaktera s pripadaju\u0107im karakteristi\u010dnim tijelima i obrascima dr\u017eanja energije u tijelu. Uvidio je da zadr\u017eana psihoseksualna energija mo\u017ee stvoriti blokove u mi\u0161i\u0107ima i organima, koji onda djeluju kao mi\u0161i\u0107ni oklop (body armor), te sprje\u010davaju protok energije. Smatrao je da upravo ta vrsta tjelesno-emotivne blokade sudjeluje u procesu potiskivanja energije, osje\u0107aja i nagona. Samim procesom potiskivanja \u010dovjek limitira svoj prirodni kapacitet za bivanje u protoku i posljedi\u010dno tome smanjuje svoju vitalnost i \u017eivotnost. Do\u0161ao je do zaklju\u010dka da uslijed procesa potiskivanja osje\u0107aja i nagona prosje\u010dna neuroti\u010dna osoba do svoje 30 godine \u017eivota funkcionira na 20% svog stvarnog energetskog potencijala. Tu je na\u0161ao glavni uzrok za iscrpljenost (sindrom burnout-a), depresiju i kroni\u010dni osje\u0107aj nezadovoljstva i patnje. <\/span><\/p>\n

Proces potiskivanja tra\u017ei ogromnu koli\u010dinu na\u0161e unutarnje energije koja sudjeluje u procesu zadr\u017eavanja osje\u0107aja u mi\u0161i\u0107nom oklopu. Zatim, koli\u010dina osje\u0107aja koju potiskujemo blokira pristup najve\u0107em dijelu na\u0161e prirodne energije. Jedan od prvih simptoma koji nam ukazuje na potiskivanje jest izostanak u\u017eitka. Za u\u017eitak koji je ispunjuju\u0107 i regeneriraju\u0107 potrebno je dosta energije i proto\u010dan sistem. Reich je htio unaprijediti \u010dovjeka tako da je konstruirao kutije koje proizvode orgon, ali nema jasnih dokaza da je to bilo uspje\u0161no. Jedini danas stvarni na\u010din da pove\u0107amo energetski protok jest direktan rad na tjelesnim blokovima u psihoterapijskom procesu.<\/span><\/p>\n

Kako vi vidite odnos suvremenog \u010dovjeka prema vlastitom tijelu? Jesmo li dovoljno povezani sa svojim tijelom? Ili smo jo\u0161 uvijek vi\u0161e usredoto\u010deni na kognitivne i intelektualne sposobnosti, a manje na va\u017enost tjelesnih iskustava i autenti\u010dnog do\u017eivljaja?<\/strong><\/p>\n

U na\u0161oj kulturi jo\u0161 postoji dominacija uma nad tijelom. U tjelesno orijentiranom pristupu tijelo je dom na\u0161ih osje\u0107aja, dok je um anga\u017eiran u kognitivnoj, mentalnoj aktivnosti. Naravno, ljudi su cjelovita bi\u0107a, pa se ono o \u010demu razmi\u0161ljamo nu\u017eno doga\u0111a i u tijelu. Procesi osje\u0107anja i razmi\u0161ljanja fundamentalni su na\u0161oj ljudskoj prirodi. Um utje\u010de na tijelo kao \u0161to tijelo utje\u010de na um. U nekim je slu\u010dajevima mogu\u0107e promijeniti obrazac funkcioniranja promjenom mentalnog stava, ali bilo kakva takva promjena \u0107e biti dugoro\u010dno neodr\u017eiva ako nije popra\u0107ena na razini tjelesnih procesa koji su u podlozi. Zdravlje podrazumijeva integraciju, u ovom slu\u010daju integraciju uma i tijela. To zna\u010di da energija kontinuirano proti\u010de tijelom i umom. Kada zapnemo u mentalu i izgubimo fleksibilnost i sigurnost protoka govorimo o rascjepu uma i tijela.<\/p>\n

S druge strane, unaprje\u0111ivanje tjelesnih funkcija kao \u0161to su disanje, pokret, osje\u0107anje i izra\u017eavanje sebe ima neposredan i trajan u\u010dinak na mentalne stavove. Povezivanje uma i tijela podrazumijeva proradu kroz niz (i tjelesnih) psihoterapijskih intervencija\u00a0 te na taj na\u010din pove\u0107ava koli\u010dinu energije koju osoba mo\u017ee utjeloviti i uzemljiti. Na taj na\u010din ujedno doprinosimo i samoaktualizaciji u smislu realizacije i utjelovljenja vlastitog energetskog potencijala koji nam je u dobroj mjeri nedostupan zbog traumatskih i povrje\u0111uju\u0107ih iskustava iz pro\u0161losti, te inhibicija u sada\u0161njosti.<\/p>\n

U osnovi na\u0161e vezanosti za um je strah od tijela. Tijelo zadr\u017eava na\u0161e potisnute nagone. Tu prvenstveno mislim na agresivni i seksualni nagon, \u0161to su dva temeljna nagona za koje postoji kulturolo\u0161ka stigma. Na\u0161 najve\u0107i strah upravo dolazi od susreta i integracije ta dva na\u0161a primarna nagona jer u podlozi imamo strah da \u0107emo izgubiti kontrolu i biti odba\u010deni od dru\u0161tva. Povezivanje s tijelom mo\u017ee biti neugodno, jer tijelo u svom tkivu, fasciji i mi\u0161i\u0107ima \u010duva na\u0161e povrede, strah, sram, poni\u017eenje, uzbu\u0111enje, te traume koje smo mo\u017eda na svjesnoj razini davno zaboravili.<\/p>\n

Upravo zato tijelo je izvor iscjeljenja i put oporavka od razli\u010ditih emocionalnih, ali i tjelesnih tegoba. Tijelo i um nerazdvojno su povezani te je forsiranje kontrole uma nad tijelom \u010din obrane i poku\u0161aja da izbjegnemo dublje suo\u010davanje sa sobom, \u0161to je na jednoj razini reakcija bijega iz vlastite slabosti. Ona \u0107e nam pomo\u0107i da izbjegnemo osjetiti, ali nam ne\u0107e pomo\u0107i da transformiramo i izrastemo iz vlastite istine. Tijelo nam nije neprijatelj, no \u010desto u tijelu nosimo puno straha. Boje\u0107i se tog straha u sebi, bojimo se i tijela.<\/p>\n

Cilj terapije je pomo\u0107i osobama da ostvare puni potencijal svog bi\u0107a. Svi klijenti pate od nekih ograni\u010denja na razini svog selfa, bilo da imaju ograni\u010denu svijest o sebi i svom tijelu, reduciranu sposobnost da se izraze ili reducirani kapacitet da imaju sebe, da ostanu sa svim svojim osje\u0107ajima i nagonima. Ovo su tri osnovna stupa na kojima temeljimo self – kontinuum uma i tijela, kako ga definira bioenergetska analiza. Slabosti strukture selfa stvaraju nesigurnost u osobnosti \u0161to potkopava napore osobe da prona\u0111e mir, radost, zadovoljstvo i smisao \u017eivota. Tjelesna psihoterapija poma\u017ee gra\u0111enju i dovr\u0161avanju selfa, odnosno na\u0161e psihi\u010dke i emocionalne strukture.<\/p>\n

S druge strane, apsurdno, veliki naglasak stavljamo na fizi\u010dki izgled, tjelesnu sliku i kontroliramo svoje tijelo u ime ljepote idealima, discipliniraju\u0107i ga, \u010dak mu\u010de\u0107i. Koje su uobi\u010dajene pote\u0161ko\u0107e ili izazovi s kojima se ljudi danas suo\u010davaju u vezi sa svojim tijelom, prema va\u0161em iskustvu u terapijskom radu?<\/span><\/strong><\/p>\n

Istinu govore\u0107i, ovo ima smisla i u neku ruku ne iznena\u0111uje. Ako nemamo stvarni kontakt sa sobom, ako ne osje\u0107amo svoja tijela, senzacije i osje\u0107aje svojim bi\u0107em, ako ga se bojimo, sramimo, ili ga ne osje\u0107amo svojim, kako mu mo\u017eemo pristupiti iz mjesta zainteresiranosti, ljubavi i suosje\u0107anja? Dok god nam je tijelo strano na razini osje\u0107anja, mi mu pristupamo iz prostora ideje o tijelu, i nekih vanjskih standarda s kojima se uspore\u0111ujemo. Puno toga projiciramo u tijelo iz prostora potisnutih osje\u0107aja straha, srama, inferiornosti, \u017eelje da se svidimo, ili pak budemo nevidljivi. Problem je u tome \u0161to dok god na tijelu provodimo ove ciljeve nametnute izvana, ne\u0107emo osje\u0107ati istinsko zadovoljstvo i ispunjenje iznutra. Tijelo nikad ne la\u017ee. Osje\u0107aj u tijelu je istinit, i on je najbr\u017ei put do vlastite autenti\u010dnosti. <\/span><\/p>\n

Jednom kada tijelo po\u010dnemo osje\u0107ati kao \u017eivo, osje\u0107ajno, svoje, sve manje \u0107emo ga do\u017eivljavati kao sredstvo za postizanje nekog cilja ili objekt za vlastitu autodestruktivnost. Ponekad nam je potrebno da netko drugi poka\u017ee suosje\u0107anje i podr\u0161ku prema nama da bismo to mogli po\u010deti osje\u0107ati za sebe. Ponekad je potrebno da nam netko drugi pomogne da se suo\u010dimo sa sobom i onim \u0161to mo\u017eda izbjegavamo, te da vidimo \u0161to \u0107emo s tim. Tako terapija poma\u017ee.<\/span><\/p>\n

U svojoj praksi \u010desto se sre\u0107em s pitanjima fizi\u010dkog izgleda, bilo da se radi o pretjeranoj debljini, ili mr\u0161avosti, ili nefunkcionalnosti svog tijela. Odnos prema tijelu karakterizira i niz uvjerenja o sebi: moje tijelo je slabo i nesposobno (i zato ga nesvjesno prezirem i odbacujem). Ispod toga je uvjerenje: ja sam slab i nesposoban i prezirem se. Prisutnost ovog autodestruktivnog stava o\u010dituje se i na tijelu. Impulsi su blokirani, postoji otpor pokretu, a sva aktivacija ve\u0107inom dolazi iz mentala \u0161to traje onoliko koliko imamo volje sebe gurati u ne\u0161to. Ovdje problem nije volja. Volja je dobra i pozitivna komponenta koja nam poma\u017ee da ostvarimo svoje ciljeve. Ali kada ispod svjesne volje postoji nesvjesna namjera jasno je da na\u0161i svjesni napori ne daju rezultate kakve si \u017eelimo. Zato metode koje ne rade s nesvjesnim ne mogu dublje razrije\u0161iti problematiku odnosa s tijelom, pa ni brojne druge. Oslanjanju se na mentalni kapacitet i svjesnu volju. Ova vrsta terapije radi s namjerom, i to nesvjesnom namjerom koja uvelike odre\u0111uje na\u0161 \u017eivot dok mi svjesno pri\u017eeljkujemo druga\u010dije. <\/span><\/p>\n

Prvi korak u procesu rada s pitanjima odnosa prema vlastitom tijelu je osvje\u0161tavanje i zainteresiranost za tijelo. Mogu li se zainteresirati za svoje tijelo? To je jedino tijelo u kojem \u0107u ikada \u017eivjeti. To je jedino tijelo koje mogu osjetiti iznutra \u2013 usudim li se u\u010diti o sebi na toj razini? U terapiji ovdje gradimo poziciju svjedoka \u2013 poku\u0161avamo promatrati sebe i svoje tijelo sa zainteresirano\u0161\u0107u i znati\u017eeljom. O\u010digledno, ovo je i most za gra\u0111enje jasnijeg osje\u0107aja sebe, ve\u0107eg osje\u0107aja sigurnosti u tijelu, te osje\u0107aja vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Uvelike nam poma\u017eu dah, pokret i glas. Od velike va\u017enosti ovdje je i vrijednost svjesnog, utjelovljenog pokreta gdje pratimo svoje impulse i dajemo im oblik, pokret, tempo i smjer. Prakse utjelovljenog pokreta, kao \u0161to je npr. Open Floor metoda koju koristim u svom radu, uvelike nam poma\u017eu.<\/span><\/p>\n

Postoji razlika izme\u0111u uvjerenja ‘slab sam’ popra\u0107enog prezirom i energetskim nabojem, i jasnog uvida: moje tijelo (ili dio tijela) je slabo (i \u017eelim ga oja\u010dati). Ovdje je klju\u010dna transformacija namjere od npr. \u017eelim biti jak da bih impresionirao druge i kona\u010dno nadrastao oca koji me poni\u017eavao \u2013 u ‘\u017eelim razviti jakost i stabilnost za sebe, da mogu bolje dr\u017eati sebe i u snazi i u ranjivosti.’ Iz ove namjere puno je lak\u0161e i konstruktivnije posvetiti se ovom putu na duge staze i tako kreirati posve nov \u017eivotni stil.<\/span><\/p>\n

U psihoterapijskom procesu manje preispitujemo \u0161to osoba radi ili koji put bira. Ono \u0161to provjeravamo je unutarnje mjesto iz kojeg donosi tu odluku i taj specifi\u010dni izbor. Svaka odluka ima svoju cijenu, i da bi mogli na toj razini zrelosti \u017eivjeti svoj \u017eivot, mi moramo u sebi izgraditi ili dovr\u0161iti zdravog odraslog. Odrasla osoba u nama, za razliku od na\u0161eg unutarnjeg dje\u010djeg dijela, mo\u017ee preuzeti odgovornost. \u017dvotne okolnosti nisu uvijek ugodne ili podr\u017eavaju\u0107e. \u017divot nam ni\u0161ta ne duguje. Iz pozicije odraslog mi mo\u017eemo lak\u0161e prihvatiti da ne mo\u017eemo utjecati na to \u0161to \u0107e \u017eivot donijeti, ali se mo\u017eemo resursirati iznutra i utjecati na vlastite kapacitete da se nosimo i prilago\u0111avamo \u017eivotu.<\/span><\/p>\n

Zatim tu je i stresan tempo \u017eivota i suo\u010davanje s neprestanom preoptere\u0107eno\u0161\u0107u, \u0161to vjerojatno tako\u0111er dovodi do osje\u0107aja otu\u0111enosti i disfunkcionalnog odnosa prema tijelu. Wilhelm Reich je bio vrlo kriti\u010dan prema dru\u0161tvu koje potiskuje prirodni izraz tjelesnosti i seksualnosti, doprinose\u0107i potiskivanju energije i, posljedi\u010dno, psihi\u010dkim pote\u0161ko\u0107ama i dru\u0161tvenim sukobima. Kako se vi nosite s ovim problemom?<\/strong><\/p>\n

Moderan \u017eivot jest brz i stresan. Da bismo ispunili zahtjeve suvremenog na\u010dina \u017eivota \u010desto si prelazimo granice, bile one tjelesne, emocionalne, mentalne ili duhovne. Kontinuiran i trajan prelazak vlastitih granica, odnosno vlastitih mogu\u0107nosti i ignoriranje ili nepovezanost s vlastitim stvarnim potrebama koje su ispod toga nu\u017eno nas dovodi u stanje iscrpljenosti. Ve\u0107ina klijenata koji mi dolaze u terapiju su do\u017eivjeli neku vrstu burnouta, bilo da se radi o stresu na radnom mjestu, u partnerstvu, obitelji ili roditeljstvu. Svi oni imaju ne\u0161to zajedni\u010dko \u2013 nisu dovoljno povezani s vlastitim stvarnim potrebama te je njihova (nesvjesna) strategija za \u017eivot otprilike ‘ja ne trebam’. Naravno da ovo proisti\u010de iz na\u0161ih ranih iskustava u kojima smo se vrlo rano morali odvojiti od vlastitog tijela, ili na\u0161e potrebe nisu bile prepoznate niti dobrodo\u0161le. Pa imamo tendenciju da dajemo vi\u0161e nego \u0161to imamo, ili da se brinemo za druge (za projekte, ljude, djecu…) kao \u0161to bi voljeli da je netko brinuo o nama. Problem je \u0161to to ide iz kontinuirano potpra\u017enjenog mjesta koje se i dalje prazni, pa ne \u010dudi \u0161to nas vodi u kolaps. Kolaps je mo\u017eda jedino stanje u kojem vjerujemo da je (donekle) ok primiti pomo\u0107, i eto \u010dim nam je malo bolje \u2013 povratak na staro.<\/p>\n

Vjerujem da je klju\u010d ponovo povezivanje s tijelom, jer su sve na\u0161e potrebe koje smo potisnuli jo\u0161 uvijek \u017eive u podru\u010dju na\u0161eg tijela, naj\u010de\u0161\u0107e prsnog ko\u0161a i ruku. Prsni ko\u0161 i ruke mogu biti kolabirane, potpra\u017enjene, kako impuls za posezanjem ne bi pro\u0161ao prema van. S druge strane, mo\u017ee biti prisutna mi\u0161i\u0107na stegnutost i krutost, kako ne bi do\u0161li u kontakt s ranjivim potrebama. I susjedni segmenti pate \u2013 rameni pojas je krut, stegnut, \u010desto je prisutna bol u donjim le\u0111ima, a vilica \u010desto dr\u017ei napetost koju je potrebno otpustiti kako bi se energija spustila do zdjelice i nogu. Osloba\u0111anjem napetosti u preaktivnim segmentima i punjenjem potpra\u017enjenih segmenata posti\u017ee se ve\u0107a razina protoka i resursiranosti u sistemu.<\/p>\n

Naravno, puno toga ovisi i o tome kako \u0107emo iskustva iz terapije prenijeti u svakodnevni \u017eivot kako bismo na odr\u017eiv na\u010din \u017eivjeli u stanju s vi\u0161e energije i uspostavili neki svoj optimalni \u017eivotni ritam. Moj osobni odgovor i na\u010din je kontinuirani rast i pitanje mjere. Veliki resurs pronalazim u treningu jakosti koji mi omogu\u0107ava gra\u0111enje i odr\u017eavanje tjelesne snage. Pove\u0107anje tjelesne jakosti ima neupitne pozitivne efekte na na\u0161 kapacitet da se bolje nosimo sa \u017eivotom. Rad s protokom i vje\u017ebe otvaranja protoka u tijelu doprinose osloba\u0111anju od dnevnog stresa i resetu \u017eiv\u010danog sustava. Poma\u017ee mi i praksa pokreta i svjesnog plesa jer mi omogu\u0107ava da kroz ples otpustim sve ono \u0161to mi ne treba i da se prepustim tjelesnom protoku u pokretu koji mi uvijek otvori nova, kreativna mjesta.<\/p>\n

Vjerujem da je odgovornost individualna, i da dugujemo sebi da se toliko duboko upoznamo i da tako uporno ne odustanemo od sebe, da na\u0111emo one aktivnosti, alate i ljude koji su uistinu za na\u0161e najvi\u0161e dobro. To nije jedna stvar ista za sve ljude, ali vjerujem da radom s jako\u0161\u0107u i protokom uz adekvatno vodstvo ne mo\u017eemo pogrije\u0161iti. Vjerujem da je va\u017eno razviti jasan i objektivan unutarnji kompas koji nam mo\u017ee pokazati gdje idemo iz mjesta linije manjeg otpora, ili komfor zone, a gdje prelazimo u zonu forsiranja i iscrpljivanja. Da na\u0111emo mjeru izme\u0111u resursiranja i rasta koji se uvijek doga\u0111a na rubu, te optimalan odnos izme\u0111u aktivnosti i odmora.<\/p>\n

Kako uklju\u010dujete i razumijete ulogu pro\u0161lih iskustava, trauma ili dubljih psihi\u010dkih procesa u kontekstu tjelesne psihoterapije? Kako se na\u0161i obrambeni mehanizmi o\u010dituju na tijelu?<\/strong><\/p>\n

Sva na\u0161a iskustva nas oblikuju, i pozitivna i negativna, i ostavljaju zapis u na\u0161im tijelima. Svako iskustvo nas na neki na\u010din promijeni. Naravno, razvojno su najva\u017enija na\u0161a najranija iskustva. \u0160to je povreda ili traumatsko iskustvo nastalo ranije, to je ranije do\u0161lo do neke vrste razvojnog zastoja, \u0161to se naravno onda odrazilo i na faze koje su slijedile. U svom radu posebnu pa\u017enju pridajem radu s ranom povredom ili ranom traumom, naj\u010de\u0161\u0107e relacijskom traumom koja je nastala u odnosu s primarnim skrbnicima.<\/p>\n

Najve\u0107i dio emocionalnih problema u s kojima se nosimo u odrasloj dobi ima podlogu ili uzrok u razdoblju prije tre\u0107e godine \u017eivota. Uvjeti u kojima smo rasli oblikovali su neka od na\u0161ih najva\u017enijih uvjerenja o sebi, drugima ili svijetu. Ukoliko imamo tendenciju da se odvajamo od osje\u0107aja, da nas oni preplavljuju, ili da nam u \u017eivotu nedostaje temeljni osje\u0107aj sigurnosti vjerojatno je da u svojoj psihofizi\u010dkoj strukturi nosimo ranu povredu. Ona mo\u017ee biti uzrokovana nepovoljnim okolnostima kao \u0161to su npr. odvojenost od majke, trauma poroda, \u0161ok trauma u vrlo ranoj dobi, ili na\u010dinom na koji smo tretirani od strane onih koji su brinuli o nama. Bilo da je to bio jednokratan doga\u0111aj ili dinamika koja je obilje\u017eila ranorazvojni period, danas \u0107emo posljedice, a i simptome prepoznati kao strah, paniku, anksioznost, depresiju, nedostatak jasnog osje\u0107aja sebe, nemogu\u0107nost da se suo\u010dimo sa sobom ili drugima, niz problema u me\u0111uljuskim odnosima, nedostatak kapaciteta da stanemo iza sebe i zauzmemo se za sebe, povla\u010denje od drugih ljudi ili su-ovisnost u odnosima. Ne\u0107emo imati dovoljan kapacitet za osje\u0107anje vlastitih tijela, senzacija i osje\u0107aja. Mogu\u0107e je da \u0107emo imati pote\u0161ko\u0107a s kontrolom impulsa ili regulacijom vlastitih stanja i osje\u0107aja. Za tijelo je karakteristi\u010dno bljedilo lica, problemi s cirkulacijom, hladne ruke i noge, karakteristi\u010dan pogled u o\u010dima, sklonost odvajanju i disocijaciji, \u010desta identifikacija s mentalom, nedostatni kapacitet za dr\u017eanje energetskog naboja u tijelu, tremor, tresavica, trnci u tijelu. Udovi mogu biti izdu\u017eeni, tijela tanja, nedovr\u0161ena, iako to nije uvijek slu\u010daj jer ponekad tjelesna masa stvara osje\u0107aj uzemljenja i za\u0161tite tamo gdje je u podlozi prisutan kroni\u010dan osje\u0107aj ugro\u017eenosti i straha.<\/p>\n

Tjelesno orijentirana psihoterapija i praksa svjesnog pokreta omogu\u0107uju nam da kroz tjelesne i emocionalne reakcije vratimo osje\u0107aj u onim mjestima gdje nemamo jasno sje\u0107anje i konkretnu pri\u010du. Osje\u0107anje stanja u kojem smo bili omogu\u0107uje nam da u sada\u0161njosti dovr\u0161imo impulse i osje\u0107aje iz ranorazvojnog perioda. Pristup radu s ranom povredom razlikuje se od pristupa radu s povredama koje su nastale u kasnijim razvojnim fazama. Otvaranje tjelesnog protoka s fokusom na gra\u0111enje i \u0161irenje kapaciteta za prisutnost i toleranciju pobu\u0111enosti blagotvorno djeluje na \u017eiv\u010dani sustav osoba s ranom strukturom osobnosti. Rad s tijelom u kontaktu s terapeutom poma\u017ee integraciji impulsa i njihovoj boljoj kontroli i regulaciji. Kroz tijelo mo\u017eemo dovr\u0161iti ili izgraditi ono za \u0161to nismo imali uvjete kada smo bili mali i nemo\u0107ni. Mo\u017eemo popuniti mjesta u tijelu koja su ostala prazna, stisnuta ili odvojena. Mo\u017eemo izgraditi osje\u0107aj unutarnje sigurnosti u tijelu i pove\u0107ati kapacitet za kontakt sa sobom i s drugima.<\/p>\n

Kako tuma\u010dite nastanak i razvoj kroni\u010dnih bolesti i bolova? Koliko je tjelesna psihoterapija u\u010dinkovita u olak\u0161avanju i rje\u0161avanju takvih problema?<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to smo ve\u0107 govorili, \u0161to god se doga\u0111a na razini na\u0161eg uma, misli, ili osje\u0107aja, doga\u0111a se i na razini tijela. Iza svake misli je osje\u0107aj, a iza svakog osje\u0107aja je impuls. Strah nas tjera u bijeg ili borbu, kontrahira nas i zamrzava. Ljutnja nas poti\u010de da reagiramo, da se kre\u0107emo prema naprijed, da udarimo. U sramu se smanjujemo. Svaka zadr\u017eana bol u tijelu rezultira stiskanjem. I tako dalje. Gdje god nismo u kontaktu sa svojim osje\u0107ajima i tijelom, nismo u kontaktu niti sa svojim impulsom, bio da je on inhibiran ili zamrznut. Zaustavljanje ili zamrzavanje impulsa i osje\u0107aja u tkivu, fasciji i mi\u0161i\u0107ima stvara kontrakciju. Svaka kroni\u010dna napetost u tijelu stvara energetski, ali i mi\u0161i\u0107ni gr\u010d. Bol u pojedinom tjelesnom segmentu (npr. ramena, donja le\u0111a, zdjelica…) posljedica je potiskivanja i kroni\u010dne kontrakcije mi\u0161i\u0107a i fascije. Kontrahiranost jednog tjelesnog segmenta tako\u0111er zna\u010di neaktivnost, odnosno potpra\u017enjenost susjednog segmenta. Nijedna tjelesna bol nije li\u0161ena emocionalnog iskustva i boli koji su joj u podlozi.<\/p>\n

Osvje\u0161tavanje napetosti u tijelu prvi je korak, a potom ulazak u tu napetost. Ovaj proces u tjelesnoj psihoterapiji potpomognut je tjelesnim intervencijama i pozivanjem osobe da se pove\u017ee s napeto\u0161\u0107u i osjeti je u tijelu te se postepeno gradi kapacitet za izra\u017eavanje.. Osloba\u0111anje ove fizi\u010dke napetosti \u010desto aktivira emocionalni materijal koji je u podlozi, pa se \u010desto dogodi da osoba brizne u pla\u010d ili po\u010dne osje\u0107ati tresavicu \u0161to je mo\u017ee biti znak osloba\u0111anja traumatskog materijala iz sistema. Osobe koje imaju sklonost dr\u017eanju osje\u0107aja i koje se brane izdr\u017eljivo\u0161\u0107u \u010desto do\u017eive sna\u017ena emocionalna otvaranja i do\u0111u u kontakt s ve\u0107om ranjivo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Kroni\u010dni bolovi i kroni\u010dne bolesti znak su dugotrajne prisutnosti problematike u sistemu i ponekad nije mogu\u0107e dosti\u0107i stupanj potpunog iscjeljenja, ali je \u010desto mogu\u0107e posti\u0107i ve\u0107i stupanj proto\u010dnosti i ubla\u017eiti simptome.<\/p>\n

Kroni\u010dni bolovi na razini muskulature \u010desto su povezani s pomacima izvan optimalne posture. Razvijemo odre\u0111ene obrasce dr\u017eanja tijela upravo zbog toga \u0161to je to bio na\u010din na koji smo se branili od povrje\u0111uju\u0107ih iskustava iz djetinjstva. Upala prsa, grbica na le\u0111ima, presjek u dijafragmi, pomak zdjelice ili npr. nerazvijene noge imaju veze s na\u0161om strategijom da se nosimo sa \u017eivotom. Napravili smo najbolje \u0161to smo mogli s onim \u0161to nam je bilo dostupno. Problem je u tome \u0161to smo ovu strategiju razvili kao djeca i zato ona vi\u0161e nije adekvatna za \u017eivot u odrasloj dobi. Zato je va\u017eno upoznati i razumjeti vlastitu posturalnu organizaciju i raditi na njenom unapre\u0111enju i integraciji.<\/p>\n

Kako konkretno poti\u010dete ljude da se pove\u017eu sa svojim tjelesnim iskustvima i izra\u017eavanjem? Koje tehnike ili pristupe koristite za razvijanje svijesti o tome?<\/strong><\/p>\n

Osnovni na\u010din rada u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji je otvaranje protoka kroz tijelo. U svojoj praksi koristim niz tehnika i metoda za otvaranje protoka, ovisno o problematici s kojom klijent dolazi. Pri tome mogu pozivati osobu da koristi pokret i glas. Ovisno o strukturi klijenta koristit \u0107u tehnike koje su vi\u0161e orijentirane na gra\u0111enje i dovr\u0161avanje selfa, odnosno s druge strane one koje poma\u017eu da otvorimo inhibiranije strukture. Neke tehnike rada fokusirane su na dovo\u0111enje vi\u0161e energije u tijelo i punjenje, dok se druge koriste za rad s blokovima i pra\u017enjenje napetosti.<\/p>\n

Postoji i niz stresnih pozicija koje mo\u017eemo koristiti da u tijelu potaknemo protok, a protok poput rijeke udara u blokove i di\u017ee emocionalni materijal iz podsvijesti, te nam tako omogu\u0107uje da mu pri\u0111emo i da ga proradimo. S ljudima mogu raditi u stoje\u0107oj, sjede\u0107oj ili le\u017ee\u0107oj poziciji, uz odre\u0111ene kombinacije i varijacije. Pristup krojim svakom klijentu ponaosob jer je svaka osoba jedinstvena. U terapijskom procesu koristim svoje tijelo, \u0161to ne mora nu\u017eno zna\u010diti fizi\u010dki kontakt s klijentom. Naravno, kada u terapiji stvorimo dovoljno siguran odnos, \u010desto koristim i svoje tijelo u kontaktu s klijentom, omogu\u0107uju\u0107i im tako da dovr\u0161e zamrznute ili blokirane impulse, osje\u0107aje i reakcije kroz tu vrstu kontakta, \u0161to \u010desto vodi do najdubljih uvida u terapijskom procesu.<\/p>\n

Kakve koristi donosi svjesno disanje i kako utje\u010de na regulaciju emocija i napetosti?<\/strong><\/p>\n

Kada kao male bebe do\u017eivljavamo nelagodu prvi tjelesni proces u kojeg interveniramo je disanje. Za\u0161to? Zato \u0161to je disanje izravno povezano s osje\u0107anjem. Smanjivanje disanja \u010dini da osje\u0107amo manje i to je ne\u0161to \u0161to nam je pomagalo kada smo bili mali. Problem je u tome \u0161to obrasce disanja prenosimo i u odraslu dob. Va\u017eno je sjetiti se da kao odrasli ljudi imamo puno vi\u0161e resursa i kapaciteta nego \u0161to smo imali kao mali.<\/p>\n

Kroz terapijski proces u\u010dimo dijafragmalno disanje te dovodimo u kontekst rada s posturalnom integracijom. Punije disanje \u010desto mo\u017ee aktivirati osje\u0107aje ili strahove kod traumatiziranih osoba jer vi\u0161e disanja ve\u0107 otvara protok i dovodi vi\u0161e energije u na\u0161 core. Ljudi koji u sistemu nose traumatska iskustva \u010desto nisu bliski sa senzacijama u svom tijelu, nego im one \u010dak mogu dizati anksioznost. Zato je va\u017eno u radu s traumom pomo\u0107i osobama da se pove\u017eu s vlastitim senzacijama, te da na taj na\u010din razviju ve\u0107i osje\u0107aj sigurnosti u tijelu. Strah \u0107e se tada prirodno smanjiti.<\/p>\n

Udah i izdah imaju svoju prirodnu funkciju. Udah nas \u0161iri, puni i opu\u0161ta, a izdah nas aktivira i priprema za 5 osnovnih pokreta za \u017eivot: \u010du\u010danj, podizanje tereta s poda, odgurivanje, vu\u010denje, dizanje iznad glave. Zato \u010desto podu\u010davam svoje klijente pravilnom disanju u odnosu na pravilno izvo\u0111enje ovih 5 osnovnih pokreta.<\/p>\n

Odre\u0111ene tehnike disanja poma\u017eu nam da otpustimo vi\u0161ak pobu\u0111enosti uslijed prestimuliranosti i na taj na\u010din doprinose samoregulaciji i bivanju unutar vlastitog prozora prisutnosti. Isto tako postoje tehnike disanja kojima mo\u017eemo aktivirati ve\u0107i stupanj pobu\u0111enosti i iza\u0107i iz stanja tuposti i smanjene osjetljivosti, \u0161to je druga krajnost. Koristim i specifi\u010dne tehnike disanja povezane sa strukturiranim pokretom i glasom koje na sna\u017ean na\u010din otvaraju protok i na taj na\u010din mijenjaju na\u0161u svijest.<\/p>\n

Va\u017eno je napomenuti da ove tehnike i metode nisu same sebi svrha, ve\u0107 su dio lepeze terapeutovih znanja i vje\u0161tina i njihova primjena treba biti uskla\u0111ena s potrebama pojedinca pri \u010demu je posebno va\u017eno da je terapeut i osje\u0107ajno povezan s klijentom, da osobu mo\u017ee osjetiti, i da mo\u017ee dr\u017eati klijenta u prostorima koji se otvore.<\/p>\n

Kako stvarate siguran prostor za izra\u017eavanje i dubinsko istra\u017eivanje emocija kroz tijelo? Kako se nosite s eventualnim strahom ili otporom? Kako reagirate na pojedince koji su toliko otu\u0111eni od svog tijela da se srame tjelesnih iskustava?<\/strong><\/p>\n

Moja namjera u radu s klijentima je biti otvorena, prisutna i zainteresirana. Pri tome mi je va\u017eno da se u radu vodim i svojim osobnim vrijednostima istine, kongruentnosti, slobode i hrabrosti. U ovom prostoru mogu biti autenti\u010dna i suosje\u0107ajna, te to \u010desto pridonosi stvaranju sigurnog okru\u017eenja za ve\u0107inu ljudi. Naravno, potpuno mi je u redu ako nekome ne odgovara rad sa mnom i uvijek podr\u017eim osobu u nastojanjima da za sebe prona\u0111e adekvatnu podr\u0161ku. Dr\u017eim da je ova sloboda va\u017ena, jer jedino iz prostora slobode mo\u017eemo uspostaviti stvaran i siguran kontakt. Tako\u0111er, ako ne osje\u0107am da nekoga mogu podr\u017eati ili imam osje\u0107aj da bi osoba bila bolje podr\u017eana negdje drugdje, to otvoreno komuniciram. Vjerujem da postoji na\u010din da izrazimo i osjetljive istine i otvoreno ih iskomuniciramo ako je prisutna dobronamjernost i suosje\u0107anje.<\/p>\n

Po\u010dinjemo razgovorom i pa\u017eljivo gradimo most ka osvje\u0161tavanju tijela, kontaktu sa tijelom te tjelesnom proradom. Nekim osobama treba vi\u0161e vremena da se puste u tjelesnu proradu, i to je potpuno ok. Nismo svi ranjeni na isti na\u010din, i to je tako\u0111er jedno od va\u017enih u\u010denja o sebi \u2013 prihvatiti svoj ritam i svoj na\u010din. Terapijski odnos iz perspektive terapeuta je jedan ples u kojem terapeut na osnovu poznavanja struktura i materijala, ali i intuicijom i osje\u0107anjem osobe ponekad prati, ponekad vodi, a ponekad samo svjedo\u010di procesu klijenta.<\/p>\n

Strah i otpor \u010desto su dio psihoterapijskog procesa i usko su vezani, jer je u otporu naj\u010de\u0161\u0107e strah. Osobno me otpor u terapijskom procesu zanima, jer krije najdublje nesvjesne aspekte klijentove pro\u0161losti koje osoba prenosi u sada\u0161njosti na druge ljude, situacije, pa i na samo tijelo. Osvje\u0161tavanje, razumijevanje, zainteresiranost, i prorada otpora jedan su od najva\u017enijih dijelova psihoterapijskog procesa, pa tako i u tjelesnoj psihpterapiji. U ovoj specifi\u010dnoj vrsti terapije tijelo nam poma\u017ee jer nudi alate, pa je jedan od divnih alata upravo utjelovljenje vlastitog otpora i njegova tjelesna prorada. Ako se pove\u017eemo s otporom prema tjelesnoj proradi, upravo smo se vi\u0161e povezali s tijelom!<\/p>\n

Sram od tjelesnih iskustava obi\u010dno je prisutan kod osoba koje u svojoj pro\u0161losti nisu bile podr\u017eane u tjelesnoj i emocionalnoj ekspresiji, ili su bile zanemarene. Tako\u0111er je \u010desto prisutan kod osoba koje su bile izlo\u017eene javnom nepravednom procjenjivanju, ili su im prela\u017eene granice upravo iz mjesta roditeljskog srama (ona dobra stara \u2013 \u0161to \u0107e susjedi re\u0107i). Tu postepeno gradimo kapacitet da se osoba pove\u017ee sa sobom te da malo pomalo u sigurnom kontaktu mo\u017ee po\u010deti testirati odnos ako donese ve\u0107i dio vlastite ekspresije. Moje iskustvo je da ako terapeut uspije adekvatno podr\u017eati i ohrabriti osobu, a da to ne prije\u0111e u guranje, osoba pomalo \u0161iri svoju sigurnu zonu i sve vi\u0161e gradi kapacitet za verbalno, emocionalno i tjelesno izra\u017eavanje sebe. Na taj na\u010din omogu\u0107avamo osobi integraciju agresije kako bi ju mogla koristiti kao zdravu asertivnost u svrhu samozastupanja.<\/p>\n

Mo\u017eete li nam dati konkretni primjer iz svoje prakse koji vas je zaista fascinirao?<\/strong><\/p>\n

Ne mogu izdvojiti jedan ili nekoliko primjera koji su me najvi\u0161e fascinirali jer sam duboko zahvalna za svako iskustvo proboja, integracije i iscjeljenja mojih klijenata i ljudi s kojima radim. Fascinira me sr\u017e ovog rada i priroda ovog puta koji je za mene put kontinuiranog rasta. Njegova ljepota za mene najvi\u0161e le\u017ei u tome \u0161to nema kraja i \u0161to je mogu\u0107e zauvijek stvarati sebe iznova. Za mene je to prostor sigurnosti, slobode, ljubavi i autenti\u010dnosti u kojem se mogu prepustiti imaju\u0107i uvijek jasan i dobro utemeljen osje\u0107aj sebe.<\/p>\n

Svoju ljubav prema ovom radu i ovom putu nastojim dijeliti s drugima, kako u svom osobnom \u017eivotu tako i kroz svoju individualnu praksu koju izvodim vi\u0161e od 9 godina. \u00a0Podr\u0161ku pru\u017eam i kroz iskustvene radionice koje vodim, a u kojima ve\u0107inom kombiniram tjelesno orijentiranu psihoterapiju te terapijski ples i pokret prema metodi Open Floor. Jedna od mojih velikih strasti je i sudjelovanje u programu akreditiranog treninga tjelesno orijentirane psihoterapije Centra za integrativni razvoj, gdje radim kao edukator i supervizor. Posebno mi je drago da kao voditeljica Centra za integrativni razvoj Slovenija mogu re\u0107i da ove jeseni upisujemo drugu generaciju treninga za osobni razvoj, kao i treninga za terapijski rad u Ljubljani.<\/p>\n

Objavljeno u Sensa Slovenija, kolovoz 2023:<\/p>\n

https:\/\/sensa.metropolitan.si\/terapevti-svetujejo\/v-sedanjosti-lahko-pozdravimo-poskodbe-ki-so-nastale-v-zgodnjem-otrostvu-psihoterapevtka-nina-senecic\/<\/a><\/p>\n

https:\/\/sensa.metropolitan.si\/za-navdih\/kar-se-dogaja-na-ravni-nasega-uma-misli-ali-obcutkov-se-dogaja-tudi-na-ravni-telesa\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Opi\u0161ite nam osnovna na\u010dela tjelesne psihoterapije; kakav je koncept tijela u tjelesnoj psihoterapiji i kako se ovaj pristup razlikuje od drugih terapijskih modaliteta? Integrativna tjelesno orijentirana psihoterapija je na\u010din razumijevanja osobnosti u terminima tijela i energetskog procesa u tijelu. Razlikuje se od drugih psihoterapijskih pravaca po tome \u0161to kombinira analizu osobnosti i karaktera s tjelesnim tehnikama kako bismo prepoznali i otpustili kroni\u010dnu mi\u0161i\u0107nu napetost \u2013 nu\u017ean korak kako bismo proradili osje\u0107aje, pona\u0161anja i stavove koji su u podlozi tjelesne napetosti. Tjelesno orijentirana psihoterapija prepoznaje inteligenciju i sposobnost tijela da se izlije\u010di i poti\u010de taj proces. U svom radu primarno koristim metodu ICD \u2013 Integrative Core Dynamics koju je razvio Centar za integrativni razvoj, kao neorajhijanski pristup temeljen na principima rada koje je postavio Wilhelm Reich u vegetoterapiji, analizi karaktera i analizi segmentalnog tjelesnog oklopa. Ova metoda je integrativna jer koristi kontakt, disanje, pokret i glas kako bi se otvorio energetski protok u tijelu i kako bismo kroz protok integrirali razine tijela, osje\u0107aja, uma i duha. Rad s posturalnom organizacijom i integracijom poma\u017ee nam da izgradimo i dovr\u0161imo svoja tijela u onim mjestima gdje smo previ\u0161e ili premalo aktivni. Proces prorade u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji izme\u0111u ostalog obuhva\u0107a i tjelesne intervencije koje direktno rade na razini tjelesnog iskustva problematike. Osnovni principi tjelesno orijentirane psihoterapije su uzemljenje i utjelovljenje. Uzemljenje je na\u0161a sposobnost da se pove\u017eemo s vlastitim tijelom, i kroz tijelo sa tlom. Ono nam poma\u017ee da otpustimo vi\u0161ak napetosti u sistemu i na taj na\u010din doprinosi samoregulaciji. Utjelovljenje je na\u0161a sposobnost da osje\u0107amo svaki pojedini dio tijela, te svoje tijelo u cjelini. Procesi uzemljenja i utjelovljenja kontinuirani su kroz \u017eivot. Po\u010dinju se graditi ve\u0107 u maternici, samim ro\u0111enjem i kroz rani razvoj. U najranijem periodu svog \u017eivota uzemljujemo se kroz majku, ili one koji su brinuli o nama. Njihova tijela i njihovi \u017eiv\u010dani sustavi, ako su dovoljno stabilni i prilagodljivi, poma\u017eu djetetu da se uskladi i emocionalno i tjelesno izregulira. Kasnije, kada prohodamo, u\u010dimo se uzemljavati u odnosu na tlo, \u0161to nazivamo posturalnim uzemljenjem. Povrede u ranom periodu, odvojenost ili napu\u0161tanje od strane majke ili bliskih skrbnika, te neadekvatna regulacija djeteta ostavljaju nas u stanju disregulacije i disocijacije. Zato je va\u017eno kasnije posvetiti pa\u017enju ovim mjestima kroz terapijski rad jer kroz terapijski proces dovr\u0161avamo procese uzemljenja i utjelovljenja, i to na vrlo specifi\u010dan na\u010din, karakteristi\u010dan za ovu vrstu terapije. Naime, terapeut, \u017eiv\u010dani sustav terapeuta te kontakt s tijelom terapeuta sada mogu pomo\u0107i da popravimo \u0161tetu i svoja nezbrinuta i nenamirena mjesta od najranije dobi. To je ujedno i jedna od mojih najve\u0107ih fascinacija ovom vrstom rada \u2013 kroz tijelo mo\u017eemo pristupiti onim mjestima koja u tkivu, fasciji i mi\u0161i\u0107ima dr\u017ee na\u0161e osje\u0107aje, senzacije i povrede koje smo davno zaboravili, ili ih se ni ne mo\u017eemo svjesno prisjetiti jer su nastala dok smo bili male bebe. Tamo gdje nemamo jasnu pri\u010du, mo\u017eemo osjetiti kako nam je bilo prate\u0107i tjelesne reakcije, senzacije i osje\u0107aje. Danas mo\u017eemo iscijeliti povrede koje su nastale u najranijem djetinjstvu. Ova mogu\u0107nost popravka koju nam tijelo, i rad s tijelom omogu\u0107uje meni uvijek vra\u0107a nadu i vjeru. Klju\u010d je u tome da ovo ne mo\u017eemo sami. Budu\u0107i da je \u0161teta nastala dok smo bili ovisni o brizi drugih i vezana je za iskustvo kontakta ili izostanak istog, tako je i popravak jedino mogu\u0107 u kontaktu, pa i tjelesnom kontaktu s terapeutom. Jedna od va\u017enih figura u povijesti tjelesne psihoterapije bio je austrijski psihoanaliti\u010dar Wilhelm Reich koji je vjerovao u tesnu povezanost tijela, energije i emocija te je razvio teoriju o orgonskoj energiji. Mo\u017eete li nam ukratko objasniti o \u010demu se radi? Wilhelm Reich bio je za\u010detnik vegetoterapije, iz koje je izme\u0111u ostalih, proiza\u0161la i tjelesno orijentirana psihoterapija kakvu danas poznajemo. Prvi je uveo pojam orgona (\u017eivotne enrgije, energije u pokretu) i protoka energije kroz tijelo. Vjerovao je da traumatska iskustva blokiraju prirodni protok \u017eivotne energije u tijelu, vode\u0107i do fizi\u010dkih i mentalnih bolesti. Dr\u017eao je da je orgon ili \u017eivotna energija posvuda, i mjerio je ovu energiju u pokretu na povr\u0161ini zemlje. Reich je u radu sa svojim pacijentima primijetio da ljudi sa sli\u010dnim tijelima imaju sli\u010dnu emocionalnu problematiku, i obratno. Na temelju toga dao je analizu karaktera koja je i danas jedna od va\u017enijih mapa prema kojima radimo u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji. Postavio je 5 osnovnih tipova karaktera s pripadaju\u0107im karakteristi\u010dnim tijelima i obrascima dr\u017eanja energije u tijelu. Uvidio je da zadr\u017eana psihoseksualna energija mo\u017ee stvoriti blokove u mi\u0161i\u0107ima i organima, koji onda djeluju kao mi\u0161i\u0107ni oklop (body armor), te sprje\u010davaju protok energije. Smatrao je da upravo ta vrsta tjelesno-emotivne blokade sudjeluje u procesu potiskivanja energije, osje\u0107aja i nagona. Samim procesom potiskivanja \u010dovjek limitira svoj prirodni kapacitet za bivanje u protoku i posljedi\u010dno tome smanjuje svoju vitalnost i \u017eivotnost. Do\u0161ao je do zaklju\u010dka da uslijed procesa potiskivanja osje\u0107aja i nagona prosje\u010dna neuroti\u010dna osoba do svoje 30 godine \u017eivota funkcionira na 20% svog stvarnog energetskog potencijala. Tu je na\u0161ao glavni uzrok za iscrpljenost (sindrom burnout-a), depresiju i kroni\u010dni osje\u0107aj nezadovoljstva i patnje. Proces potiskivanja tra\u017ei ogromnu koli\u010dinu na\u0161e unutarnje energije koja sudjeluje u procesu zadr\u017eavanja osje\u0107aja u mi\u0161i\u0107nom oklopu. Zatim, koli\u010dina osje\u0107aja koju potiskujemo blokira pristup najve\u0107em dijelu na\u0161e prirodne energije. Jedan od prvih simptoma koji nam ukazuje na potiskivanje jest izostanak u\u017eitka. Za u\u017eitak koji je ispunjuju\u0107 i regeneriraju\u0107 potrebno je dosta energije i proto\u010dan sistem. Reich je htio unaprijediti \u010dovjeka tako da je konstruirao kutije koje proizvode orgon, ali nema jasnih dokaza da je to bilo uspje\u0161no. Jedini danas stvarni na\u010din da pove\u0107amo energetski protok jest direktan rad na tjelesnim blokovima u psihoterapijskom procesu. Kako vi vidite odnos suvremenog \u010dovjeka prema vlastitom tijelu? Jesmo li dovoljno povezani sa svojim tijelom? Ili smo jo\u0161 uvijek vi\u0161e usredoto\u010deni na kognitivne i intelektualne sposobnosti, a manje na va\u017enost tjelesnih iskustava i autenti\u010dnog do\u017eivljaja? U na\u0161oj kulturi jo\u0161 postoji dominacija uma nad tijelom. U tjelesno orijentiranom pristupu tijelo je dom na\u0161ih osje\u0107aja, dok je um anga\u017eiran u kognitivnoj, mentalnoj aktivnosti. Naravno, ljudi su cjelovita bi\u0107a, pa se ono o \u010demu razmi\u0161ljamo nu\u017eno doga\u0111a i u tijelu. Procesi osje\u0107anja i<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":3253,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[30],"tags":[],"class_list":["post-3250","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-clanci"],"blocksy_meta":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3250"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3250"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3250\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3252,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3250\/revisions\/3252"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3253"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3250"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3250"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3250"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}