![\"\"](\"https:\/\/www.ninasenecic.com\/wp-content\/uploads\/2023\/06\/romina-farias-B5LZDN_t_fc-unsplash-1-scaled.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Dijelovi na\u0161eg \u017eivota u kojima osje\u0107amo neugodu, pa i nezadovoljstvo, postaju fokus rada, jer oni zapravo kriju potencijal za vlastitu autenti\u010dnost.<\/p>\n
Jedan od \u010destih ciljeva koje moji klijenti donose u na\u0161 zajedni\u010dki rad ili ih zajedno definiramo odnose se na vlastitu autenti\u010dnost. Pitanje ‘tko sam ja’ zapravo se name\u0107e kad prepoznamo i osvijestimo slojeve u kojima smo identificirani s vanjskim slojevima vlastite osobnosti, stvorenima prema vrijednostima i uvjerenjima kojima smo kondicionirani u okru\u017eenjima u kojima smo odrastali.<\/p>\n
S aspekta razvojne psihologije adolescentski bunt zapravo je impuls za otkrivanjem sebe kroz testiranje svega na \u0161to smo navikli i \u0161to smo nau\u010dili, kako bismo spoznali vlastitu istinu. Ipak, ovaj proces \u010desto traje puno dulje od adolescentske dobi, i negdje pri kraju rane odrasle dobi, oko tridesete godine javljaju se ve\u0107e krize. One mogu biti vezane za neuspje\u0161nost partnerskih odnosa, te\u0161ko\u0107e u samostalnom funkcioniranju, probleme u profesionalnom okru\u017eenju, itd. Sve to ovisi o specifi\u010dnim na\u010dinima kako smo u pro\u0161losti bili povrije\u0111eni, a onda i kompulzivnim obrascima kroz koje poku\u0161avamo dovr\u0161iti bolan konflikt u odrasloj dobi, ali ne uspijevamo. Sada ve\u0107 imamo dovoljno iskustva i zrelosti da se na druga\u010diji na\u010din upustimo u istra\u017eivanje vlastitih nesvjesnih motiva i \u010desto je ovo dobro vrijeme za istra\u017eivanje metoda osobnog razvoja, pa i psihoterapije.<\/p>\n
Svako destruktivno kretanje u nama posljedica je na\u0161ih iskustava<\/strong><\/p>\n Ako se odlu\u010dimo za psihoterapijski pravac koji je orijentiran na rad s nesvjesnim materijalom na\u0161e psihe, takav \u0107e nas rad nu\u017eno odvesti u potragu za temeljnim krivim uvjerenjima koje imamo i prema kojima nesvjesno donosimo svoje odluke i izbore. Na\u0161e odluke i izbori oblikuju na\u0161u stvarnost, i tada mi dobivamo iskustvo ugode ili neugode vlastitim iskustvom, i u kona\u010dnici, vlastitim \u017eivotom. Dijelovi na\u0161eg \u017eivota u kojima osje\u0107amo neugodu, pa i nezadovoljstvo, postaju fokus rada, jer oni zapravo kriju potencijal za vlastitu autenti\u010dnost.<\/p>\n Ono \u0161to u svom sistemu osje\u0107amo kao ugodno, i \u0161to je uskla\u0111eno s na\u0161im stvarnim dubokim potrebama, bit \u0107e konstruktivno i ne\u0107e zapravo ugro\u017eavati dobrobit drugih niti dobrobit sustava u kojem \u017eivimo. Drugim rije\u010dima, ono \u0161to je za na\u0161e najvi\u0161e dobro ujedno \u0107e biti za najvi\u0161e dobro svih ostalih, \u0161to nam ukazuje na nu\u017ean princip uskla\u0111enosti osobnog i kolektivnog. Ako na\u0161a ugoda ima destruktivna ishodi\u0161ta, imat \u0107emo do\u017eivljaj da taj u\u017eitak nije slobodan, i da je isklju\u010dive, sebi\u010dne prirode. Takva vrsta negativnog u\u017eitka zapravo je odraz na\u0161e specifi\u010dne povrije\u0111enosti, iskustva u kojem smo nau\u010dili i nesvjesno zaklju\u010dili da je ugoda iz ovog ili onog razloga nemogu\u0107a ili nedostupna, a u\u017eitak zabranjen.<\/p>\n Svako destruktivno kretanje u nama posljedica je na\u0161ih iskustava. To nu\u017eno zna\u010di da smo imali povrje\u0111uju\u0107a iskustva. Ovo je jedan od najva\u017enijih koraka u psihoterapijskom procesu – imenovanje vlastite istine koja se ve\u0107 dogodila. Priroda na\u0161e ljudske prirode je izbjegavanje boli. Radije nego bol, dozvoljavamo si niz strate\u0161kih i dobro uigranih pona\u0161anja koje nazivamo obranama. Idealizirana slika sebe ujedno je na jednoj razini na\u0161a obrana za koju vjerujemo da je prihvatljiva i kroz koju poku\u0161avamo dobiti ljubav, prihva\u0107anje, potvrdu ili nagradu. Pa ipak to ne \u010dinimo direktno. Ljudima koje sre\u0107emo, svijetu i sebi pokazujemo sloj sebe, kao opnu kroz koju se ne mo\u017ee uistinu doprijeti do nas kakvi smo stvarni.<\/p>\n Istovremeno je na\u0161a najdublja \u010de\u017enja da nas se uistinu vidi, osjeti i potvrdi. Prenesimo to sada na populaciju. Vidjet \u0107emo pojedince koji svijetom hodaju u obrani, istovremeno u sebi nose\u0107i duboku \u010de\u017enju za stvarnim kontaktom. Ako vidimo da svatko od tih ljudi svijetom hoda u svojoj sebi specifi\u010dnoj opni, koja je zapravo \u0161ansa da se sretnemo izvan obrana i ostvarimo svoju \u010de\u017enju? Ako nema svijesti, prili\u010dno je mala.<\/p>\n Bojimo se osjetiti bol mogu\u0107eg odbacivanja<\/strong><\/p>\n Dakle, opna, mi\u0161i\u0107ni oklop na\u0161eg tijela koji \u010dini na\u0161e obrane u fizi\u010dkom smislu, na\u0161a je obrana. Od \u010dega nas ona \u0161titi? Od \u010dega se na\u0161e tijelo brani svojim tonusom, posturom i disanjem? Od boli. Bojimo se osjetiti bol mogu\u0107eg odbacivanja, uni\u0161tenja, poni\u017eenja ili obezvrje\u0111ivanja. Ne \u017eelimo da itko ikad dobije priliku raniti nas na taj na\u010din. Pa dr\u017eimo srce zatvorenim, mi\u0161i\u0107ni oklop tvrdim ili pretjerano poroznim. I zapravo ne uspijevamo ispuniti svoju osobnu \u010de\u017enju, \u010de\u017enju za stvarnim kontaktom, zbog \u010dega svakodnevno \u017eivimo s boli u vidu usamljenosti. Usamljenost je posljedica \u017eivota kojeg \u017eivimo u namjeri da izbjegnemo ranjivost u kontaktu.<\/p>\n Svaki put kada se odlu\u010dimo zatvoriti, obraniti ili odvojiti na\u0161a usamljenost jo\u0161 malo poraste, i priroda ljudskog \u017eivota orijentira se prema patnji. Odatle sva tuga jer tuga je odgovor na\u0161eg srca na bol zbog ljubavi koju nemamo kome dati. Ljubav dr\u017eimo zaklju\u010danu u sebi, duboko unutra i to nam stvara ogromnu bol. Ne mo\u017eemo probiti opnu, iza\u0107i u svijet direktno, jer se branimo od boli, i time zapravo \u017eivimo \u017eivot iz straha, a ne iz ljubavi.<\/p>\n Na\u0161a namjera nesvjesno je usmjerena na prevenciju ponovnih iskustava povrije\u0111enosti, ponavljanja i ponovnog osje\u0107aja boli. Branimo se da ne osjetimo ono \u0161to smo ve\u0107 pro\u017eivjeli. Najve\u0107a bol koje se bojimo ve\u0107 nam se dogodila. U dnu na\u0161eg srca, ako se spustimo tamo, prona\u0107i \u0107emo svog unutarnjeg dje\u010daka ili djevoj\u010dicu koji su ve\u0107 iskusili tu bol. I pre\u017eivjeli. Bojimo se onoga \u0161to smo s puno manjim i krhkijim tijelima ve\u0107 uspjeli pre\u017eivjeti. Taj strah jo\u0161 \u017eivi u nama. Ako ga upoznamo osjetit \u0107emo promjenu vlastite realnosti u kojoj \u0107emo po\u017eeljeti svom unutarnjem dje\u010daku ili djevoj\u010dici pru\u017eiti iskustvo ljubavi, umjesto dugogodi\u0161njeg iskustva straha. Tada svoju namjeru usmjeravamo u konstruktivnom pravcu, prema ljubavi i kontaktu.<\/p>\n Ako mo\u017eemo prihvatiti svoju specifi\u010dnu ranu, svoju bol, svoje iskustvo ranjenosti, to \u0107e nas u\u010diniti ljudskima i obi\u010dnima u najljep\u0161em smislu te rije\u010di. Slijedi veliko olak\u0161anje jer obrana vi\u0161e nije nu\u017ena. A autenti\u010dni dio nas vi\u0161e nije zarobljen unutar na\u0161eg mi\u0161i\u0107nog oklopa. I to\u010dno je onoliki koliki smo bili kada smo zadnji put posjetili svoju ranu, svoju bol, svoja rana iskustva. Ali je ujedno i va\u017ean dio nas u kojem imamo jasno\u0107u osje\u0107aja sebe \u2013 umjesto ideje o sebi iz na\u0161eg raciom dominiranog sistema. U tom mjestu rascjep uma i tijela postaje most, a na\u0161a svijest prostor iz kojeg mo\u017eemo usmjeriti namjeru za svoj \u017eivot prema ljubavi, a ne protiv straha.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dijelovi na\u0161eg \u017eivota u kojima osje\u0107amo neugodu, pa i nezadovoljstvo, postaju fokus rada, jer oni zapravo kriju potencijal za vlastitu autenti\u010dnost. Jedan od \u010destih ciljeva koje moji klijenti donose u na\u0161 zajedni\u010dki rad ili ih zajedno definiramo odnose se na vlastitu autenti\u010dnost. Pitanje ‘tko sam ja’ zapravo se name\u0107e kad prepoznamo i osvijestimo slojeve u kojima smo identificirani s vanjskim slojevima vlastite osobnosti, stvorenima prema vrijednostima i uvjerenjima kojima smo kondicionirani u okru\u017eenjima u kojima smo odrastali. S aspekta razvojne psihologije adolescentski bunt zapravo je impuls za otkrivanjem sebe kroz testiranje svega na \u0161to smo navikli i \u0161to smo nau\u010dili, kako bismo spoznali vlastitu istinu. Ipak, ovaj proces \u010desto traje puno dulje od adolescentske dobi, i negdje pri kraju rane odrasle dobi, oko tridesete godine javljaju se ve\u0107e krize. One mogu biti vezane za neuspje\u0161nost partnerskih odnosa, te\u0161ko\u0107e u samostalnom funkcioniranju, probleme u profesionalnom okru\u017eenju, itd. Sve to ovisi o specifi\u010dnim na\u010dinima kako smo u pro\u0161losti bili povrije\u0111eni, a onda i kompulzivnim obrascima kroz koje poku\u0161avamo dovr\u0161iti bolan konflikt u odrasloj dobi, ali ne uspijevamo. Sada ve\u0107 imamo dovoljno iskustva i zrelosti da se na druga\u010diji na\u010din upustimo u istra\u017eivanje vlastitih nesvjesnih motiva i \u010desto je ovo dobro vrijeme za istra\u017eivanje metoda osobnog razvoja, pa i psihoterapije. Svako destruktivno kretanje u nama posljedica je na\u0161ih iskustava Ako se odlu\u010dimo za psihoterapijski pravac koji je orijentiran na rad s nesvjesnim materijalom na\u0161e psihe, takav \u0107e nas rad nu\u017eno odvesti u potragu za temeljnim krivim uvjerenjima koje imamo i prema kojima nesvjesno donosimo svoje odluke i izbore. Na\u0161e odluke i izbori oblikuju na\u0161u stvarnost, i tada mi dobivamo iskustvo ugode ili neugode vlastitim iskustvom, i u kona\u010dnici, vlastitim \u017eivotom. Dijelovi na\u0161eg \u017eivota u kojima osje\u0107amo neugodu, pa i nezadovoljstvo, postaju fokus rada, jer oni zapravo kriju potencijal za vlastitu autenti\u010dnost. Ono \u0161to u svom sistemu osje\u0107amo kao ugodno, i \u0161to je uskla\u0111eno s na\u0161im stvarnim dubokim potrebama, bit \u0107e konstruktivno i ne\u0107e zapravo ugro\u017eavati dobrobit drugih niti dobrobit sustava u kojem \u017eivimo. Drugim rije\u010dima, ono \u0161to je za na\u0161e najvi\u0161e dobro ujedno \u0107e biti za najvi\u0161e dobro svih ostalih, \u0161to nam ukazuje na nu\u017ean princip uskla\u0111enosti osobnog i kolektivnog. Ako na\u0161a ugoda ima destruktivna ishodi\u0161ta, imat \u0107emo do\u017eivljaj da taj u\u017eitak nije slobodan, i da je isklju\u010dive, sebi\u010dne prirode. Takva vrsta negativnog u\u017eitka zapravo je odraz na\u0161e specifi\u010dne povrije\u0111enosti, iskustva u kojem smo nau\u010dili i nesvjesno zaklju\u010dili da je ugoda iz ovog ili onog razloga nemogu\u0107a ili nedostupna, a u\u017eitak zabranjen. Svako destruktivno kretanje u nama posljedica je na\u0161ih iskustava. To nu\u017eno zna\u010di da smo imali povrje\u0111uju\u0107a iskustva. Ovo je jedan od najva\u017enijih koraka u psihoterapijskom procesu – imenovanje vlastite istine koja se ve\u0107 dogodila. Priroda na\u0161e ljudske prirode je izbjegavanje boli. Radije nego bol, dozvoljavamo si niz strate\u0161kih i dobro uigranih pona\u0161anja koje nazivamo obranama. Idealizirana slika sebe ujedno je na jednoj razini na\u0161a obrana za koju vjerujemo da je prihvatljiva i kroz koju poku\u0161avamo dobiti ljubav, prihva\u0107anje, potvrdu ili nagradu. Pa ipak to ne \u010dinimo direktno. Ljudima koje sre\u0107emo, svijetu i sebi pokazujemo sloj sebe, kao opnu kroz koju se ne mo\u017ee uistinu doprijeti do nas kakvi smo stvarni. Istovremeno je na\u0161a najdublja \u010de\u017enja da nas se uistinu vidi, osjeti i potvrdi. Prenesimo to sada na populaciju. Vidjet \u0107emo pojedince koji svijetom hodaju u obrani, istovremeno u sebi nose\u0107i duboku \u010de\u017enju za stvarnim kontaktom. Ako vidimo da svatko od tih ljudi svijetom hoda u svojoj sebi specifi\u010dnoj opni, koja je zapravo \u0161ansa da se sretnemo izvan obrana i ostvarimo svoju \u010de\u017enju? Ako nema svijesti, prili\u010dno je mala. Bojimo se osjetiti bol mogu\u0107eg odbacivanja Dakle, opna, mi\u0161i\u0107ni oklop na\u0161eg tijela koji \u010dini na\u0161e obrane u fizi\u010dkom smislu, na\u0161a je obrana. Od \u010dega nas ona \u0161titi? Od \u010dega se na\u0161e tijelo brani svojim tonusom, posturom i disanjem? Od boli. Bojimo se osjetiti bol mogu\u0107eg odbacivanja, uni\u0161tenja, poni\u017eenja ili obezvrje\u0111ivanja. Ne \u017eelimo da itko ikad dobije priliku raniti nas na taj na\u010din. Pa dr\u017eimo srce zatvorenim, mi\u0161i\u0107ni oklop tvrdim ili pretjerano poroznim. I zapravo ne uspijevamo ispuniti svoju osobnu \u010de\u017enju, \u010de\u017enju za stvarnim kontaktom, zbog \u010dega svakodnevno \u017eivimo s boli u vidu usamljenosti. Usamljenost je posljedica \u017eivota kojeg \u017eivimo u namjeri da izbjegnemo ranjivost u kontaktu. Svaki put kada se odlu\u010dimo zatvoriti, obraniti ili odvojiti na\u0161a usamljenost jo\u0161 malo poraste, i priroda ljudskog \u017eivota orijentira se prema patnji. Odatle sva tuga jer tuga je odgovor na\u0161eg srca na bol zbog ljubavi koju nemamo kome dati. Ljubav dr\u017eimo zaklju\u010danu u sebi, duboko unutra i to nam stvara ogromnu bol. Ne mo\u017eemo probiti opnu, iza\u0107i u svijet direktno, jer se branimo od boli, i time zapravo \u017eivimo \u017eivot iz straha, a ne iz ljubavi. Na\u0161a namjera nesvjesno je usmjerena na prevenciju ponovnih iskustava povrije\u0111enosti, ponavljanja i ponovnog osje\u0107aja boli. Branimo se da ne osjetimo ono \u0161to smo ve\u0107 pro\u017eivjeli. Najve\u0107a bol koje se bojimo ve\u0107 nam se dogodila. U dnu na\u0161eg srca, ako se spustimo tamo, prona\u0107i \u0107emo svog unutarnjeg dje\u010daka ili djevoj\u010dicu koji su ve\u0107 iskusili tu bol. I pre\u017eivjeli. Bojimo se onoga \u0161to smo s puno manjim i krhkijim tijelima ve\u0107 uspjeli pre\u017eivjeti. Taj strah jo\u0161 \u017eivi u nama. Ako ga upoznamo osjetit \u0107emo promjenu vlastite realnosti u kojoj \u0107emo po\u017eeljeti svom unutarnjem dje\u010daku ili djevoj\u010dici pru\u017eiti iskustvo ljubavi, umjesto dugogodi\u0161njeg iskustva straha. Tada svoju namjeru usmjeravamo u konstruktivnom pravcu, prema ljubavi i kontaktu. Ako mo\u017eemo prihvatiti svoju specifi\u010dnu ranu, svoju bol, svoje iskustvo ranjenosti, to \u0107e nas u\u010diniti ljudskima i obi\u010dnima u najljep\u0161em smislu te rije\u010di. Slijedi veliko olak\u0161anje jer obrana vi\u0161e nije nu\u017ena. A autenti\u010dni dio nas vi\u0161e nije zarobljen unutar na\u0161eg mi\u0161i\u0107nog oklopa. I to\u010dno je onoliki koliki smo bili kada smo zadnji put posjetili svoju ranu, svoju bol, svoja rana iskustva. Ali je ujedno i va\u017ean dio nas u kojem imamo jasno\u0107u osje\u0107aja sebe \u2013 umjesto ideje o sebi iz na\u0161eg raciom dominiranog sistema. U tom mjestu rascjep uma i tijela postaje most, a na\u0161a svijest prostor iz kojeg mo\u017eemo usmjeriti namjeru za svoj \u017eivot prema ljubavi, a ne protiv straha.<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":3215,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[],"class_list":["post-3214","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":6}},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3214"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3214"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3214\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3215"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3214"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3214"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3214"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}