![\"\"](\"https:\/\/www.ninasenecic.com\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/fuu-j-r2nJPbEYuSQ-unsplash-scaled.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Kada se rodimo mi smo \u017eiva, proto\u010dna, pulsiraju\u0107a energija. Na\u0161i su temperamenti razli\u010diti. Sprega na\u0161eg naslije\u0111a, temperamenta, okru\u017eenja i iskustva u djetinjstvu formira na\u0161 karakter i \u010dini na\u0161u osobnost vi\u0161eslojnom. Na pitanje ‘tko sam ja’ mo\u017eemo odgovoriti imenom, prezimenom, poslom kojim se bavimo, ulogama koje nosimo…ali jesmo li to uistinu mi? Sve vi\u0161e ljudi preispituje ovaj povr\u0161inski sloj svog postojanja i \u017eele prona\u0107i svoje dublje ja. Prirodno je da se do neke mjere identificiramo sa svojim ulogama, profesijom ili osobinama. Pa ipak ovaj sloj ne mo\u017ee nahraniti na\u0161u potrebu za dubljim osje\u0107anjem sebe. Za\u0161to nam to toliko nedostaje? Za \u010dim \u010deznemo, za \u010dim tugujemo?<\/p>\n
Tijekom djetinjstva i na\u0161eg razvoja mi se nu\u017eno prilago\u0111avamo \u2013 prvo na specifi\u010dne okolnosti u kojima se ra\u0111amo, potom na obitelj, dru\u0161tvo, sustave itd. Ta prilagodba je nu\u017ena i ima svoju razvojnu funkciju \u2013 \u010dovjek je socijalno bi\u0107e i ne mo\u017ee pre\u017eivjeti sam. Pa ipak ona ima svoju cijenu. Svakom prilagodbom mi se odri\u010demo jednog dijela sebe, dio na\u0161e energije odlazi u nesvjesno i mi ga zaboravljamo. Nakon nekog vremena mi gubimo osje\u0107aj sebe kao potpuno slobodnih i autenti\u010dnih bi\u0107a, i identificiramo se sa svojim ‘prilago\u0111enim ja’.<\/p>\n
Kao posljedica tog procesa \u010desto se javljaju energetski naboj, iritacija, anksioznost, kriticizam, sklonost tra\u010danju, agresivnost, pasivna agresija, ljubomora, zavist, prezir, o\u010daj, depresija itd. Kako ne bismo osje\u0107ali ove dijelove sebe jer nas asociraju na zabranjenu sebi\u010dnost mi ih potisnemo. Budu\u0107i da energija ne mo\u017ee nestati, oni se u na\u0161oj psihi i tijelu manifestiraju kao otpor \u2013 prema drugima ali i sebi. Na tjelesnoj razini o\u010dituju se kao stiskanje mi\u0161i\u0107a uslijed stiskanja sebe, \u0161to mo\u017ee dovesti do kroni\u010dnih bolova ili bolesti. Tijelo dr\u017ei tamo gdje osje\u0107aji i senzacije nisu dozvoljeni, nisu sigurni, u poku\u0161aju da nas na taj na\u010din za\u0161titi.<\/p>\n
U tjelesno orijentiranoj terapiji ovoj dinamici mo\u017eemo pristupiti na vi\u0161e na\u010dina. Jedan va\u017ean na\u010din je da radimo s otporom i otvaranjem potisnutih impulsa i osje\u0107aja kako bismo dovr\u0161ili svoj tok i vratili sebi energetski potencijal i oslobodili vi\u0161e energije za \u017eivot. Ovom metodom se \u010de\u0161\u0107e slu\u017eimo kod karakternih struktura koje imaju ja\u010da tijela i razvijenije mi\u0161i\u0107e. Cilj nam je osloboditi energiju zadr\u017eanu u velikim mi\u0161i\u0107ima.<\/p>\n
Kod struktura koje su potpra\u017enjene, kod traumatiziranih osoba i osoba koje imaju raniju povredu vi\u0161e \u0107e uspjeha imati metode koje dovode energiju u tijelo i kroz disanje i strukturirani pokret popunjavaju i dovr\u0161avaju sistem. Otvaranje protoka na ovaj na\u010din dovodi vi\u0161e energije i popunjava mi\u0161i\u0107e, pa je energetski smjer rada druga\u010diji.<\/p>\n
Otvaranje energetskog protoka kroz disanje i pokret vodi nas direktno u vlastiti centar. Pa\u017eljivim vo\u0111enjem i podr\u0161kom terapeuta osoba dolazi u dublji kontakt sa sobom, ispod otpora, ispod vlastite destruktivnosti i tako dolazi u kontakt sa sobom na dubljem sloju \u2013 ranjivom, stvarnom ja. Ovo je mjesto dubokog povezivanja sa sobom. Dovo\u0111enjem energije u tijelo, poja\u010davanjem senzacija i osje\u0107aja postepeno se gradi kapacitet da osjetimo sebe u originalnom, neiskrivljenom stanju koje je cijelo vrijeme ispod na\u0161ih otpora i sjene. Tjelesni i emocionalni do\u017eivljaj sebe u svom punom protoku omogu\u0107uje nam novo iskustvo \u2013 da osjetimo sebe kao cjelovita, autenti\u010dna i osje\u0107ajna bi\u0107a \u2013 te da se prepustimo sebi iznutra.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kada se rodimo mi smo \u017eiva, proto\u010dna, pulsiraju\u0107a energija. Na\u0161i su temperamenti razli\u010diti. Sprega na\u0161eg naslije\u0111a, temperamenta, okru\u017eenja i iskustva u djetinjstvu formira na\u0161 karakter i \u010dini na\u0161u osobnost vi\u0161eslojnom. Na pitanje ‘tko sam ja’ mo\u017eemo odgovoriti imenom, prezimenom, poslom kojim se bavimo, ulogama koje nosimo…ali jesmo li to uistinu mi? Sve vi\u0161e ljudi preispituje ovaj povr\u0161inski sloj svog postojanja i \u017eele prona\u0107i svoje dublje ja. Prirodno je da se do neke mjere identificiramo sa svojim ulogama, profesijom ili osobinama. Pa ipak ovaj sloj ne mo\u017ee nahraniti na\u0161u potrebu za dubljim osje\u0107anjem sebe. Za\u0161to nam to toliko nedostaje? Za \u010dim \u010deznemo, za \u010dim tugujemo? Tijekom djetinjstva i na\u0161eg razvoja mi se nu\u017eno prilago\u0111avamo \u2013 prvo na specifi\u010dne okolnosti u kojima se ra\u0111amo, potom na obitelj, dru\u0161tvo, sustave itd. Ta prilagodba je nu\u017ena i ima svoju razvojnu funkciju \u2013 \u010dovjek je socijalno bi\u0107e i ne mo\u017ee pre\u017eivjeti sam. Pa ipak ona ima svoju cijenu. Svakom prilagodbom mi se odri\u010demo jednog dijela sebe, dio na\u0161e energije odlazi u nesvjesno i mi ga zaboravljamo. Nakon nekog vremena mi gubimo osje\u0107aj sebe kao potpuno slobodnih i autenti\u010dnih bi\u0107a, i identificiramo se sa svojim ‘prilago\u0111enim ja’. Kao posljedica tog procesa \u010desto se javljaju energetski naboj, iritacija, anksioznost, kriticizam, sklonost tra\u010danju, agresivnost, pasivna agresija, ljubomora, zavist, prezir, o\u010daj, depresija itd. Kako ne bismo osje\u0107ali ove dijelove sebe jer nas asociraju na zabranjenu sebi\u010dnost mi ih potisnemo. Budu\u0107i da energija ne mo\u017ee nestati, oni se u na\u0161oj psihi i tijelu manifestiraju kao otpor \u2013 prema drugima ali i sebi. Na tjelesnoj razini o\u010dituju se kao stiskanje mi\u0161i\u0107a uslijed stiskanja sebe, \u0161to mo\u017ee dovesti do kroni\u010dnih bolova ili bolesti. Tijelo dr\u017ei tamo gdje osje\u0107aji i senzacije nisu dozvoljeni, nisu sigurni, u poku\u0161aju da nas na taj na\u010din za\u0161titi. U tjelesno orijentiranoj terapiji ovoj dinamici mo\u017eemo pristupiti na vi\u0161e na\u010dina. Jedan va\u017ean na\u010din je da radimo s otporom i otvaranjem potisnutih impulsa i osje\u0107aja kako bismo dovr\u0161ili svoj tok i vratili sebi energetski potencijal i oslobodili vi\u0161e energije za \u017eivot. Ovom metodom se \u010de\u0161\u0107e slu\u017eimo kod karakternih struktura koje imaju ja\u010da tijela i razvijenije mi\u0161i\u0107e. Cilj nam je osloboditi energiju zadr\u017eanu u velikim mi\u0161i\u0107ima. Kod struktura koje su potpra\u017enjene, kod traumatiziranih osoba i osoba koje imaju raniju povredu vi\u0161e \u0107e uspjeha imati metode koje dovode energiju u tijelo i kroz disanje i strukturirani pokret popunjavaju i dovr\u0161avaju sistem. Otvaranje protoka na ovaj na\u010din dovodi vi\u0161e energije i popunjava mi\u0161i\u0107e, pa je energetski smjer rada druga\u010diji. Otvaranje energetskog protoka kroz disanje i pokret vodi nas direktno u vlastiti centar. Pa\u017eljivim vo\u0111enjem i podr\u0161kom terapeuta osoba dolazi u dublji kontakt sa sobom, ispod otpora, ispod vlastite destruktivnosti i tako dolazi u kontakt sa sobom na dubljem sloju \u2013 ranjivom, stvarnom ja. Ovo je mjesto dubokog povezivanja sa sobom. Dovo\u0111enjem energije u tijelo, poja\u010davanjem senzacija i osje\u0107aja postepeno se gradi kapacitet da osjetimo sebe u originalnom, neiskrivljenom stanju koje je cijelo vrijeme ispod na\u0161ih otpora i sjene. Tjelesni i emocionalni do\u017eivljaj sebe u svom punom protoku omogu\u0107uje nam novo iskustvo \u2013 da osjetimo sebe kao cjelovita, autenti\u010dna i osje\u0107ajna bi\u0107a \u2013 te da se prepustimo sebi iznutra.<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":3199,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[],"class_list":["post-3198","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blog"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":6}},"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3198"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3198"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3198\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3199"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3198"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3198"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ninasenecic.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3198"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}